Prijava
  1.    

    Kad se dođe do tačke...

    Ustajala paučina pored koje se jasno nazirao trag čarapa na zidu činila se većom nego juče, a izgleda i manjom nego sutra. Nema dalje.

    Došlo se do te tačke koja je jasno razdvajala abnormalitet i sopstvenu viziju kako nastaviti život. Bez znanja, bez želje i bez bolje budućnosti za koju snosimo ličnu odgovornost.

    Svi smo mi asimptota koja se približava nekom kurcu a nikako da stigne. Stižeš i manje nego što misliš a onda dok sereš jutarnje babine leblebije i iskolačiš oči kao buljina, sa pogledom u ogledalo, najzad primetiš da to lice nije ono za koje su se tvoji roditelji borili. Tu si; blizu tačke za koju ne znaš šta predstavlja, ali misliš da može biti ono što ti želiš. Jebiga... Nije uvek tako.

    Otvaram ti oči. Nije više ono vreme koje je sa sobom nosilo afinitet ka smehu do suza kada u svojoj okolini čuješ reč šurnjaja, pa počneš da padaš u trans kao da je Đorđe Gagić potpisao petogodišnji ugovor sa Oklahoma Tanderom. I on je jebena asimptota koja te tera da pomisliš isto što i za sve druge: Kad će on doći do te tačke?

    Sasvim prosečan doček Nove godine, u sasvim prosečnoj srpskoj porodici.

    Sin: Keeeeeeeeevoooo. Je l ima još jogurta sa jagodama u frižideru?
    Keva: Nema. :ulazi u njegovu sobu: Juuu, ovde kao da je rovac izrio. Da smo u Srednjem veku sad bi zaglavio na električnu stolicu!
    Sin: Daj, pusti me, molim te.
    Keva: Samo da te pitam. Gde ćeš na doček? Da ti spremim onaj svileni šal ako ideš na Trg?
    Sin: Ne treba. Ovde ću da je dočekam. Ako je, uopšte, dočekam? Mislim, ako ne zaspim.
    Keva: Važi. Nemoj da pališ prskalice u sobi da onako sanjiv na zapališ kuću.
    Sin: Znam, bre, nisam mali. :odlazi keva: Opa, Grandovo narodno veselje.

    Saša Popović: Još tri sata i ulazimo u Novu godinu. U to ime, pevaće vam naš proslavljeni bend Jandrino Jato. Raspalite!

    Jandrino Jato: Malo Slađa, malo Zorka, malo trupci i motorka, popije se više koja, eto gde je snaga moooooooojaaaa.

    Sin: Da vidim šta još ima na ovom televizoru! :menja kanal i staje na OBN:

    Lepi: Iza oblaka, sjajnoooo sunce sijaaaa, iza oblaka, eh, čija si noćas, čija...

    Sin: To je to. Nema dalje.