Prijava
  1.    

    Kad se vuklo djubre

    Datum rodjenja i smrti naših dedova.

    To je samo jedna od mnogih varijcija i orijentacija u odredjivanju datuma, kod naših starih.

    U tim prošlim, teškim vremenima, kalendar je bio poput kompjutera danas. Svako ga je trebao, ali su ga samo odredjeni imali.
    Gradska svita, većinom je imala uvid u vreme, kako u časove, tako i u datume. Ali vremena su bila takva da je 90% stanovništva, pripadalo prostom seoskom staležu.
    Usled tih okolnosti, ukoliko niste bili sin nekog ministra, doktora ili vojvode, niste mogli znati tačan datum, pa samim tim ni dan svog rodjenja, a po neki put ni godinu.

    Tada su mnogi ljudi, vremensku orijentaciju pronalazili u onome što ih je okruživalo. Poljoprivredi, ratovima, ubistvima znamenitih ličnosti... Pa tako imamo mnogo predaka rodjenih u vreme kada se sejala pšenica, one godine kada su Turci ponovo zauzeli Beograd, a koji su umrli u vreme prvog snega, godine kada je izbila buna i bili su stari taman toliko da su tek počeli da se briju.

    Čovečanstvo je do danas napredovalo, kalendari se sada nalaze svugde i dostupni su svakom.
    Imamo ih u telefonu, na poledjini vizit karte, na bilbordima, u našim sobama... Ali i pored toga i danas se nadje po neki stari "posetioc" koji nam ispriča zanimljivu priču iz svog vremena.

    -Deda kad su ono beše naši došli iz Crne gore u Srbiju?
    - Beše to sine godine kad su ubili Knjaza Mihajla, tad su došli moj pra deda Simon i njegov brat Vuksan. Mnogo im beše teško, umesto da krenu u proleć, kada su planirali, njih muka i glad potera ranije. Upregli volove i pošli, a tek se kukuruz obrao, već su počeli prvi mrazevi. Muka je to bila živa, jadan Vuksan ne dočeka ni prvu setvu naredne godine i umre od grudobolje. Simon, Bog dušu da mu prosti, beše malo tvrdji i požive on dosta leta. Ajd što požive, nego i dobi dete te godine, to jest dobi tvog pradedu Miloja.
    - A Vuksan jel imao dece?
    - Imao jadan jednu pišulju, a sina nije dočekao ni da vidi, rodio se malo posle njegove smrti. I to dete umre mlado, nije ni brkove dočekao da obrije.
    - A tvoj otac Rajo kad je prebego u Vojvodinu?
    - Uuu to bilo dosta kasnije, bio je još golobrad. Tek što poče prvi rat. Zamerio se on nekom činovniku zbog medje. Tačno to beše u kasnu jesen, jer znam da su se oko medje posvadjali. Taj činovnik mu je preorao medju, moj otac ga pokara, a ovaj poteže neki kolac na njega. Moj ti Rajo uze sekiru pa mu prebi nogu. A bilo gadno vreme nema to ko danas, samoodbrana, pa advokati, žalbe, apelacioni sud, zastareo proces... Nego po kratkom postupku. Ti seljak, napao, kraljevog činovnika? Odma u aps, niko te ništa ne pita.
    Jadan Rajo šta će, upreže kravu, spakova sve i ode preko Dunava.
    - A kad si ti deda beše rodjen? Šta je bilo aktuelno, pšenica, ječam, uspon Hitlera?
    - Budi Bog sa tobom. Kakva pšenica i Hitler. Ja sam rodjen sedmog oktobra 1921. Ti to mene počinješ da zajebavaš?

  2.    

    Kad se vuklo djubre

    Izraz koji sam cuo od prekaljenih kockara kad na ruletu padne broj koji predstavlja datum njihovog rodjenja.

    Srba harmonkas, staz na ruletu 30 godina, igrao 25 od 37 broja...pada 22, Srba psuje i oca i majku.

    -Sta je bilo Srbo, stativa,a?
    - Ma jebalo ga 22, sad mora da ga baci, a ja imam od 9 do 15 sve u glavu..
    - Pa sto i 22 ne odigra, mislim gde je 25 tu je i 26 broja...
    -22 ne igram iz principa!!!
    -Uuu bre, sto tako?
    - Tad se vuklo djubre, kud me majka ne pobaci.
    - I ja svasta pitam..