Prijava
  1.    

    Kineska vojna taktika

    Apsolutni vrhunac vojnog umeća, domišljatosti i praktičnosti. O čemu se radi?
    Naime, dok su borbeno sposobni (čitaj: mladi, bez relevantnih fizičkih nedostataka, fizički spremni i žedni krvi) Kinezi su dužni da svim svojim kapacitetima brane otadžbinu (što bi i u nas do skoro, sada su jedino profesionalni vojnici dužni da to rade, što će reći da se ljubav prema domovini-plaća). Medjutim, kada prestanu biti borbeno sposobni (čitaj: postanu matori), od njih se očekuje da se-i sada sledi ono genijalno-predaju neprijatelju. Pičke? Imajući na umu da živimo u modernim i humanim dve hiljaditim, u kojima raznorazne medjunarodne konvencije zabranjuju nehumano postupanje sa zarobljenicima, ovo je odlična ideja.
    Jedini problem je što sve konvencije padaju u vodu u slučaju globalnog nuklearnog rata, ali u slučaju toga nehumano postupanje sa zarobljenicima ionako postaje minoran problem.
    Zamislite samo...

    ...Kina našla naftu ispod Kineskog Zida i automatski rešila da zabrani prodaju svih proizvoda koji dolaze sa trulog zapada i iz omraženog im Japana. Amerikanci krenuli u prljavu medijsku kampanju u kojoj "eminentni" istoričari ranga našeg Deretića objašnjavaju kako je lično Abraham Linkoln udario kamen temeljac, a Ujka Sem doturao gradju za gorepomenuti zid i kako je on bespravno prisvojen od strane zlih Kineza. Koji su pritom komunisti. Ameri traže da im predaju naftu, ovi im se smeju u facu i počinje rat.
    Dva debela vojnika sa američkog juga sede u klimatizovanoj zemunici na plaži prijateljskih im Filipina i blenu u Plejboj. Pored njih radar počinje da pišti. Puštaju sirenu za uzbunu i svi istrčavaju napolje. Prilazi brod na kome se vijori oooooooogromna "Made in China" bela zastava.
    Poručnik: "Opaaaaa!!!! Predaju se žuti!!! Go USA!!!!"
    Kapetan: "Smiri se, idiote, moj otac bio u Koreji, kaže da se žutima ne veruje. Samo mirno. Mada, ako se stvarno predaju, ima da postanem major. Vidi koliko ih je. A i pukovnik ima onaj fetiš sa kosookim ribama, mora da bude neka dobra medju njih ovoliko."
    Brod prilazi i iz njega izlazi 6 522 336 sedokosih Kineza.
    Kapetan: "Toliko o fetišu".
    Mudri Najstariji Kinez: "Mi se predajemo".
    Kapetan: "He he, uplašili se Kineščići, a? Svi se predali odjednom. He he."
    Mudri Najstariji Kinez: "Mmmm, da da, baš. Prvo, duzni ste da nam obezbedite smeštaj, hranu i čistu vodu. Drugo, treba da postavite stražu da nas čuva. SVE nas da čuva. Savetujem da za tu priliku pozovete pojačanje. Treće, ja, i ne samo ja, sam gladan. A čim jedem biću i žedan. A bešika mi loša pa moram odmah posle toga i da pišam. Što me podseti, trebaće i oko pola miliona WC-a. Koje neću ja da čistim. I deder pomozite ovima da se iskrcaju, većina njih ne zna da pliva, a ako se koji udavi može da se desi da se Sonja Liht najedi, a onda ste najebali. E, da, i jos jedna stvar: Nismo se svi predali odjednom. Ovo je tek prvi kontigent. Ovoga puta se delimo po medicinskom stanju. Mi smo sa slabom bešikom smo stigli sad, a odmah za nama stiže i ekipa sa prolivom. Srećno, dečaci. I, momak, deder zatvori usta, uleteće ti muva."
    Epilog: Američke trupe rešile su da se povuku iz zemalja koje se graniče sa Kinom i da ljubazno, u duhu poznate američke darežljivosti, prepuste i zid i naftu Kinezima, kao i da se posvete širenju demokratije u potpuno drugim delovima sveta.