Veče pred ispit.
Odlazak u kafanu, na žešće opijanje.
- Vraćao sam se sa jedne književne večeri, tema je bila ''Balkan kao kolevka civilizacije''.
Prevod:
- Vraćam se ja kući od Krleta, mrtav pijan. Pričali smo šta bi sve Šešelj uradio da je doš'o na vlast.
Savršena prilika da se kulturno uroljaš k`o svinja.
Dve reči koje izgovorene u dativu mog dobrog komšiju asociraju na pečenje, sarmice, prebranac, kajmak, i ostale delikatese domaće kuhinje.
Komšija:(presreće me na ulici i pita) Gde si to šet'o komšo?
Ja: Evo bio malo na književnoj večeri.
Komšija: (savršeno ozbiljnim tonom) Stvarno? I, kakva je bila hrana?
Skup isfeniranih sredovečnih žena u bundama od nerca, sa crvenim lakom na noktima i bižuterijom oko vrata u pratnji sredovečnih muškaraca u somotskim odelima plus par novinara, jedan pisac i njegova dva drugara, književna kritičara.
Prvo, lagani koktel, bibliotekarske priče (ko je šta čitao), poziranje i smeškanje.
Zatim, duboka ozbiljnost, stav "ja sve znam i upućen sam u sve književne tokove" uz odavanje izgleda veoma prefinjene i visoko-inteligentne mase, povremeno šuškanje i domunđavanje, obavezno klimanje glavom posle svake izjave književnog kritičara.
Na kraju, gromki aplauz, sve pohvale piscu, a njegova će se knjiga narednih pet godina prodavati na tezgama putujućih preprodavaca knjiga širom Srbije.