Pitanje koje od gospodina pravi ljombera, a od ljombera pravi dvadesetogodišnjeg voajera kom je životni cilj fotografija sopstvenog lica u momentu dok hvata drugaricu iz klupe za dupe.
Postavljeno od strane gorepomenutih po završetku tvog telefonskog razgovora, uspjeva da te momentalno dovede u situaciju da ukucaš broj info centra te potražiš broj iskusnog organizatora terorističkih napada, te sa njim dogovoriš posao koji podrazumjeva bacanje atomske bombe na tvoje trenutne koordinate. Da ubije tebe, zajedno sa tipom koji ti je postavio pitanje i nesretnicima koji su igrom slučaja uspjeli da čuju to zlo.
Jer, de malo, koji kurac tebe treba da zanima s kim ja pričam? Vidiš da sam pokušao da nastavim razgovor sa tobom prije nego što sam uopšte shvatio da je razgovor završen. Da je tebi potrebna ta informacija, ne bi čekao godinama da ti kažem, nego bi ti želje, pozdrave i poruke bile prenesene odma. Bez tvog pitanja! I da, ne trudi se da ga ponoviš, jer đon kanađanke samo čeka da pogodi konačni cilj, koji u ovom slučaju predstavlja tvoju praznu glavu.
-Konobar, donesi mi nož. Ma ne, nisam opet prošvercao svinjsku butku na dimu sušenu, nego probih glavu ovog džibera, pa sam mislio da oslobodim nogu da ne bi hodao k'o dr House bez štapa. Prazna glava, štaš.
-Uvijek na usluzi kad je stoka u pitanju. Izvol'te!
