
Omiljena srpska problematika. U trenucima kada treba da smo složni, i da zajedničkim snagama rešimo problem, mi to dragoceno vreme traćimo pitajući se ko je kriv kako bi zamaskirali sopstvenu nesposobnost i nahranili svoju sujetu. To pitanje se postavlja čak i onda kada neočekivano dođemo do nekog cilja, ali ga u potpunosti ne ostvarimo. Tada, umesto da budemo ponosni na sebe i uživamo u plodovima napornog rada, mi ponovo tražimo krivca i jedni druge gledamo kao neprijatelje...
Ne bi me čudilo da jednog dana naša fudbalska reprezentacija dođe do finala, i tu recimo izgubi od Španije ili Brazila, sav taj uspeh bi se nulirao a svi bi krivicu svaljivali na druge:
-Selektor: Krivi su novinari što nam nisu pružili punu podršku i što nisu verovali u naš uspeh.
-Novinari: Šokantno - Fudbaleri lumpovali do ranih jutarnjih časova slaveći ulazak u finale gde su pružili najlošiju partiju na čitavom prvenstvu.
-Fudbaleri: Izdala nas Antićeva loša taktika... Itd.
Isti slučaj je i kada se na prvenstvo uopšte ne plasiramo...
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.