Uzvik koji ćete u svom gradu začuti skoro isključivo od samih selendraša, koji su, nastanivši se u betonskom okruženju, smatrali da ono mora ispuniti sva njihova očekivanja nastala na osnovu holivudskih filmova i legendi o avanturama čiča-Roćka, koji je „tamo daleko“ evo ima već trideset godina.
Ćomi: Koja je ovo selendra, eeej!
Džoni: A zašto, brate?
Ćomi: Zašto? Na dobru svirku možeš da odeš jednom u petnaj's dana, i to ako se zadovoljiš Block Outom i sličnim gubitnicima, upad nabudže toliko da ti ni ne ostaje kinte za dva piva; bioskop je smor živi, ne znam ko normalan može da ide tamo i još onoliko da plaća za tu smaračinu; o pozorištu da ne pričam – dovode neke alternativne trupe iz regiona, kao da je ikad iko čuo za njih i njihova „eksperimentalna ostvarenja“; muzeji i galerije se izgleda takmiče za titulu šampiona u postavljanju najdosadnije i najnerazumljivije izložbe – i ti mene pitaš što se ja nerviram?!
Džoni: A odakle si ono ti?
Ćomi: Iz Ćućešćećemoćetećeovaca...
Džoni: Čućeš ti, metropola!