Prijava
  1.    

    Kompjuteri

    Ne tako davno, nisu postojali. Njihovo korišćenje se danas smatra jednim od faktora za opstanak ljudske vrste. Podvukli su nam se u kožu do te mere da ga možemo koristiti za opisivanje naših najnižih vrednosti.

    Ako je osoba muškarac, kad kažemo da je kompjuterčina najgora, mislimo na gika koji ceo svoj život posmatra digitalno. Lako ga je kontrolisati, iskorišćavati ga, on se neće buniti, i ostaće lojalan do kraja svog mizernog života.
    Ako je osoba žensko, pod kompjuterom podrazumevamo fuksetinu, ravu, koja ima par ulaza, i svaki dan primi neki fleš, i učita ih preko lica (na lice).

    U poslednje vreme, i za jedan i za drugi pol možemo pripisati i ovu drugu osobinu. Pošto je sve više muškaraca koji se trpaju u čmar, i žena koje sve urade za karijeru na poslu.

    Ali zaboravili su jedno, slobodu. Nikad neće razumeti čar onog momenta kad ti nešto pukne u glavi, i odeš na pecanje s ortacima. Jednostavno kad ti se ćefne.
    Zaboraviće šta je ljubav, poštovanje, sopstveni stav.

    Možda oni bolje prođu u životu, ali ja znam da sam život ispunio ljudskim osećanjima, i da sam sa svojim stavom, a i ponosom sahranjen.