U selu, na vasaru, u stara vremena, svako ce reci:
-Eno je ona.
Ona se postidi, pocrveni, i na licu joj se odmah vidi dete.
Kao da joj telo deteta izlazi iz usta, ali je detinja glava sakrivena od pogleda, postidjena. Ostaje u majcinim ustima.
Vidi se i da li je decak ili devojcica.
A nevine kike vise oko glave majke.
Dete je najlepsa ogrlica oko vrata, a ona ne sme da ga pokaze.
Kako se to dete istovremeno voli, i kako boli.
Cin radjanja bi trebalo da bude najradosniji i najsvecaniji cin za svaku majku.
Iako su stara vremena za nama,
jos uvek u srcima majki koje imaju vanbracno dete, pored bezgranicne ljubavi, postoji patnja, zig srama i trpljenje ljudske nepravde i nerazumevanja.