U vreme Vojne Krajine postojala je klupa za kažnjenike, "lemeš", na koju je morao leći kažnjenik, dok ga vojnik ne izudara bičem onoliko puta koliko je određeno. Od nje je nastao izraz izlemati.
(Karlovac, 1699)
Petar: Ilija, jesi li to ti ?!
Ilija: Ja, glavom i bradom. Đe si, Petre, vrag ti mater odnija!
Petar: Evo, ja iz rata doš'o, sjebasmo mi Turčina, a?
Ilija: Sjebasmo, sjebasmo, al' i Turčin nas ogreba gadno.
Petar: Što bre, nije se valjda dogodilo nešto? Pričaj, vrag ti mater jeba!
Ilija: Dođo' kući prekjuče, na vratima me dočekaše žena i deca.
Petar: Pa?
Ilija: Mislim ka' što pričam. Obesili su ih o kuću. Magarac i ono troje kokošaka nestali brez ikakva traga.
Petar: Mater im nevjerničku jebem, da im mater jebem!
Ilija: To ti je moj lemeš, Petre moj, lemeš od Boga za one Turke što ih poklasmo na Senti.
