Prijava
  1.    

    Ljudi koji pišu statuse o praznicima na društvenim mrežama

    Dokoni i zaludni promoteri vere i narodnih običaja, koji često o sebi imaju nerealno visoko mišljenje, a to je ono čuveno da oni znaju sve bolje od drugih.

    Samoproklamovani vernici, koji tradicionalno dočekuju sve velike praznike, poštuju post i slavu slave muški - 3 dana, a zatim da bi se sva halabuka dodatno uveličala, neretko i na sam praznik, u maniru velikih Srba kakvima se predstavljaju, opsuju dobar dio kalendara iznervirani različitim stvarima: stavovima drugih ljudi, televizijskim programom (koji nije dovoljno loš), povratkom bogatog komšije suparnika iz inostranstva i slično, neizostavno pominjući sve veće svetitelje, da bi sami sebi dali na važnosti.

    Klasični predstavnici pozeraja napaćenih umova, koji čekaju ponoć da vam se kružećom porukom jave i tako vam ukažu na bitnost i važnost praznika koji je upravo nastupio, a zatim se sa ostalim sebi sličnim „vernicima“ utrkuju ko će pre širim narodnim masama, koje nisu dovoljno dobre i zaslužne da im se jave lično i zasebnom porukom, putem statusa na nekoj društvenoj mreži da kaže da je danas taj dan i datum na koji se svetkuje taj i taj svetac i da to treba da se proslavi i obeleži na taj i taj način.

    Na dan praznika, sve, pa čak i te statuse na društvenim mrežama, pišu ćirilicom.

    Ako su u gradskom prevozu i hrišćanske veroispovesti, da ne kažem pravoslavci, obavezno se prekrste kada prolaze ispred bogomolje.

    Ljudi kojima je neophodna satisfakcija u životu tuđe hvala za očigledno „otvaranje očiju“, jer logično, da nije takvih dušebrižnika, ostatak običnih smrtnika koji nikada nije ni čuo, a kamoli kročio u bogomolju, ne bi znao da je tog dana baš taj praznik, a pogotovo ne tradicionalni pozdrav koji se istog upućuje.