Štek sa evrima
- A : Brate imaš koji dinar pozajam?
- B : Nemam dinara, samo par jevreja u logoru.
Štek klinaca iz kraja.
Američka verzija bi bila kućica na drvetu (ili bolje rečeno verzija za curice), dok je kod nas u Bosni to bila najčešće neka kuća porušena u ratu, puna neodšrafljenih bombi i mina, od koje su ostali čitavi samo garavi zidovi izrešetani mecima. Taj logor se nalazi u nekoj šumi, 2-3 kilometra od civilizacije, za koji ne smiju da znaju ni roditelji, ni djeca iz drugog kraja/sela, jer su i jedni i drugi opasnost za logor, prvi, jer će ti zabraniti da ideš tamo, a drugi, jer će "napasti" logor.
Za logor najčešće zna oko 10 klinaca, koji ponekad daju zakletvu da će ga braniti od neprijatelja iz drugog sela. Djevojčicama je pristup logoru zabranjen, jer žene ne idu nikad u vojsku (tad još nismo znali za partizanke).
U logoru traju pripreme za eventualni rat - postavljaju se razne zamke kako bi se otežao prodor do logora (npr. daske sa ekserima koje se postave na zemlju i pokriju lišćem). Na zamke naleti najčešće neki zaljubljeni par, koji je došao na livadu da radi neke stvari, jer je i momku i djevojci puna kuća, pa nemaju gdje nego na livadu. Da ne bi došlo do povreda branilaca logora, svaki klinac dobije mapu sa obilježenim zamkama. Od ostalih priprema za rat, tu je snabdjevanje oružjem. Kod nas su to bile jabuke kojih je hvala Bogu, bilo dosta, posebno kod komšija, pa se za prvu liniju odbrane nabere džak jabuka. To oružje nikad nismo čuvali u logoru, jer je 1993. granata raznijela krov logora (tj. kuće nekog nesretnika) a mi smo mislili da ako džak pokisne, da će jabuke da istrule pa neće moći da ugroze mnogo neprijatelja u jurišu na našu tvrđavu.
Kad-tad priča o logoru procuri u javnost (iako smo pred drugima koristili šifre za logor, istina, tada nismo znali za uGORzaLOnje, već smo koristili termin "loga"). Tada se određuje komandant odbrane, potrčko, izviđač itd..
Tokom napada određuju se branioci i njihovi položaji (kuće u Bosni su najčešće na dva sprata, pa se jedni postavljaju dole a drugi gore). Tokom bitke neprijatelj se gađa ne štedeći mu ni jaja ni glavu. Doduše to su one male, domaće jabuke, koje nisu ko ove GMO velike iz grada, pa ne dolazi do većih povrijeda. Ishod bitke je istorija.
Ponekad, priča o logoru se završi i prije početka rata, jer vlasti u zemlji sruše ostatke kuće, jer je nebezbjedna za ljude.
