Prijava
  1.    

    ...makar mi to bilo poslednje u životu !

    Čest dodatak rečenicama izgovorenim u trenucima sudbinske odlučnosti ili vrhunskog inata. Ovaj sufiks deluje kao zarazan refren na sagovornika i, kao takav, ne samo da odvraća pažnju sa jebenog smisla GLAVNE REČENICE koja, baj d vej, može da bude čist nebulozni idiotizam ( tipa ' Jebiga, odigraću još ovaj put singl na Totenhem, makar mi poslednji bio ' ili ' E, oženiću se još ovom pa makar mi poslednja bila! ' ), već i njen kvalitet podiže na viši nivo.

    April 1945 god., Berlin, Hitlerov bunker...

    - Moj fireru,...loše vesti. Upravo su nam javili da je Beloruski korpus 6-og puka II-e divizije Crvene Armije, pod komandom generala Ševčenka, uspeo da se probije do centra Berlina i sad se velikom brzinom približava zgradi Rajhstaga...Sovjeti su već...
    - WAS!!!???Hoću reći, štaaaa?!!! Zar je maršal Hicfild to dozvolio!!!?? To ću svakako pomenuti u svojim memoarima...!
    - Jasno, moj fireru...Koja su onda Vaša naređenja...?
    - Ach, taj prokleti Staljin! Zar je morao sve da pokvari...Brzo zovite mi Gebelsa i Geringa - njima jedino verujem.
    - Oni nisu tu, moj fireru. Zapal...pardon, POBEGLI su iz Berlina još pre dve nedelje...
    - Znači - sam...U redu. Znao sam da će ovako biti. Ali, ako su mislili da će se ovaj ludi šizofrenik tako lako predati...grdno su se prevarili!!! Sve raspoložive snage - u bitku! Svakog vojnika, ženu, dete, starca - pušku u ruke,da puca! Postavite mine i bodljikavu žicu oko Rajhstaga, minirajte ovaj bunker! Minirajte bre ceo grad, SVET ako treba!!! Poraziću ja i Staljina i Sovjete pa makar mi to bilo poslednje u životu !!! Na izvršenje !!
    - Jaaawohl, moj fireru!
    - Eva, Eva, gde si ?
    - Tu sam, moj fireru. Dojim našeg sina...
    - Ćuti, ženo! Znaš da niko ne sme da zna za postojanje našeg malog Olivera-Kana. On je naša najstrože čuvana tajna i niko nikada ne sme da sazna za njega! On mora preživeti ovaj rat, makar mu to bilo poslednje u životu!
    - Razumem, moj fireru. Ali, šta se to dešava na ulicama Berlina? Čujem strašnu tutnjavu koja potresa zidove bunkera...
    - Ništa, Eva, ništa. Neki manji problemi u saobraćaju ali sve će ubrzo biti u redu. A sad te molim - idi i donesi nam one bele pilule što držim u trećoj fioci radnog stola, nešto nas boli glava...