Nešto o čemu smo najozbiljinije razmišljali da kažemo u određenoj situaciji ali iz nedostatka hrabrosti, neprimjerenosti toj situaciji ili nekog drugog razloga ipak nismo izustili.
Moguće tumačiti u smislu žustrog protivljenja i potpunog neslaganja sa stavovima ili verbalnim ekspresijama sagovornika ali isključivo kroz retrospektivno prepričavanje događaja. Odnosno takav oblik neslaganja sa drugom stranom u kome smo ćutali ko zaliveni trpeći kontinuirano očitavanje bukvice ili u najgorem slučaju trpeći salve manje ili više neopravdanih uvreda.
- Braćori kako fakultet, mislim kako prođe ispit?
- Kako misliš kako prođe. Je l' ti to mene jebeš?
- Ne, najozbiljnije te pitam.
- Šta, nisi čuo šta je bilo!?
- Ne. Šta je za reć?
- Ma ćuti. Dok sam odgovarao poče' me profesor zajebavat te kako nisam bio redovan na predavanju, te kako sam doš'o neprikladno ubučen na ispit, te kako se nisam obrio, da izlegam k'o klošar. Ko da sam na doš'o na modnu pistu, ne na ispit.
- Ne seri da ti je to rek'o.
- Ne pomerio se s mjesta. 'Mal mu ne reko jebo ti klošar mater, pogledaj sebe.
- Pa što nisi, jebo te on.
- Ma gdje ću, dao mi na kraju 6! Sve sam se nogama u dupe udar'o od dragosti.
- To je ta priča.
