Prijava
  1.    

    Marićev gost

    Prilično učestali model ponašanja u Srba. Ne razume se u ništa kompleksnije od cepanja drveta, ali slatko mu da pravi naučne i političke teorije. Pogotovo voli da pišne po ljudima koji se zaista bave naukom (poseban pik ima na medicinare, hemičare, istoričare, napredniji primerci mogu pikirati i na nuklearnu fiziku) ili politikom, a najveća mu je radost da svoje teorije nametne što većem auditorijumu (preokretanje teme sa raspitivanja za junačko zdravlje tokom slave na kemtrejls, svađa oko HAARP-a s polupijanim svatom koji se napio i u suštini ga boli kita i za Amere i za to čudo na H, ali kakva je svadba bez stakla u kojoj lobanji, rasprava o genocidu u Srebrenici u sklopu posmrtnog slova seljaku koji nije u svom životu napustio granice Šumadije, pojavljivanje na lokalnoj televiziji ili kod Marića, jer jebiga, i oni moraju da puštaju nešto i sl).

    Milutin: Koji si bre sad pa ti?
    Jovan: Veliki magister i profesor Solunske carske akademije, Jovan. Bejah došao da vam otkrijem antisrbske teorije što ih gura romejsko-franačka škola...
    Milutin: Ček ček ček, otkud bre Grcima akademija i to u Solunu i još carska, i otkud na njoj latinske titule?
    Jovan: Ahem, nebitno, vidim da niste informisani o prilikama u susednoj državi. Elem, kao što počeh, u početku beše Reč, a ta reč beše Srb, i ona rodi Nina Belova, srbskog vavilonskog cara...
    Milutin: Aaa, prijatelju, pa tako mi kaži, ti si od onih što sve znaju, što su da ne kažem viđeni da gostuju u Ćirilici?
    Jovan: Pa moglo bi se reći...
    Milutin: U sve se mešaš takoreći, kao kakav majonez, m? Oj slugo moj Radojice!
    Radojica: Izvolite, Uroše kralju?
    Milutin: Ovoga ćeš, Radojice, baciti Džekiju, ali onda tri dana ne daj mu ništa sem pirinča jer će od ovoga mnoogo da mu se kenja, pa onda baci i sebe, kad si ovu budalu pustio. A i ja bih se bacio kad te zaposlih, no onaj moj sin se opet buni, jebem li mu vid očinji.