Prijava
  1.    

    Marko Kraljević i neznani junak

    Putem hodi Kraljeviću Marko,
    preko gore odvajkada glasno
    i za njime gungula junačka:
    deset ljudi i desetak konja ,
    za svakoga po at pobejahu.
    Oglasi se jedan čovek kanda,
    pa govori Kraljeviću Marku:
    "More, Marko, muka beše teška,
    al' prođosmo, bogome, dobrano,
    te dognasmo Turke do duvara!"
    Drago behu našemu Markiću,
    pa doziva jednoga deliju:
    "Toči vino, delijo junačka,
    kod stignemo u mojega dvora,
    nek' svi piju dok se ne pokoče!"
    Kad dođoše pred dvorova vrata,
    ugledaše nepoznatog lika.
    Marko hitro buzdovana suče,
    pa govori neznanome liku:
    "Oj, Boga ti, neznani čoveče,
    šta te vodi do mojeg ognjišta,
    reci sada da li dobro neko,
    da te ne bih buzdovanom ganj'o!"
    Odgovara njemu neznan junak:
    "Dolazim u miru kralju Marko,
    putujem kroz vreme te navratih.
    Mislijahu da te neću sresti,
    možda boja negde vodiš ljutog".
    Odgovara Kraljeviću Marko:
    "Baš sada se vraćam iz daleka,
    gde pobedih neke Turke jadne.
    Pa sad ištem rujno vino piti,
    ako hoćeš navrati nama i ti?"
    I dodaje Kraljeviću Marko:
    "Da te pitam još nešto što moram,
    kakva ti je to sprava što nosiš?"
    Odgovara neznana ljudina:
    "To što vidiš korisna je sprava,
    prenosivi računar se zove,
    preko njega možeš svašta znati,
    čak i vreme u dalekom svetu.
    Za sve tebi internet pomaže,
    svako njega odveć sad koristi".
    Čudno Marko vranu kosu češka:
    "A junače da te pitam vazda,
    ne razumem te tvoje šklopocne,
    već me kopka samo jedno znati,
    da li ima neki program tune,
    koji vilu Ravijojlu svlači?
    I viline slike mladog lica,
    kako vodu sa bunara nosi?"
    U čudu se nađe mladi junak:
    "Naćeš, Marko, šta ti duša prohte,
    od garavih devojaka mladih,
    preko plave kose boje mora.
    Nema samo tvoja vila Rava,
    pa da želiš samo njene slike!"
    Odgovara Kraljeviću Marko:
    "Ne zanima mene tvoja gara,
    a ni plava kosa boje mora,
    već mi samo u pameti vila,
    kako vodu iz bunara nosi!"
    Prošaputa kroza usta mladić:
    "More, evo tebi moja sprava,
    pa potraži slike mlade vile!"
    Dade mladić svoju ljutu spravu
    al' ne reče Marku kako kuca.
    Kada Marko izvadi buzdovan
    i raspali posred tastature!
    Raspade se sprava iz momenta,
    mladi junak u čudu preblede
    a Kraljević tiho reče samo:
    "Ne radi ti internet baš nešto".

    Pisano za takmičenje "Bolje rob nego...".