Putem hodi Kraljeviću Marko,
preko gore odvajkada glasno
i za njime gungula junačka:
deset ljudi i desetak konja ,
za svakoga po at pobejahu.
Oglasi se jedan čovek kanda,
pa govori Kraljeviću Marku:
"More, Marko, muka beše teška,
al' prođosmo, bogome, dobrano,
te dognasmo Turke do duvara!"
Drago behu našemu Markiću,
pa doziva jednoga deliju:
"Toči vino, delijo junačka,
kod stignemo u mojega dvora,
nek' svi piju dok se ne pokoče!"
Kad dođoše pred dvorova vrata,
ugledaše nepoznatog lika.
Marko hitro buzdovana suče,
pa govori neznanome liku:
"Oj, Boga ti, neznani čoveče,
šta te vodi do mojeg ognjišta,
reci sada da li dobro neko,
da te ne bih buzdovanom ganj'o!"
Odgovara njemu neznan junak:
"Dolazim u miru kralju Marko,
putujem kroz vreme te navratih.
Mislijahu da te neću sresti,
možda boja negde vodiš ljutog".
Odgovara Kraljeviću Marko:
"Baš sada se vraćam iz daleka,
gde pobedih neke Turke jadne.
Pa sad ištem rujno vino piti,
ako hoćeš navrati nama i ti?"
I dodaje Kraljeviću Marko:
"Da te pitam još nešto što moram,
kakva ti je to sprava što nosiš?"
Odgovara neznana ljudina:
"To što vidiš korisna je sprava,
prenosivi računar se zove,
preko njega možeš svašta znati,
čak i vreme u dalekom svetu.
Za sve tebi internet pomaže,
svako njega odveć sad koristi".
Čudno Marko vranu kosu češka:
"A junače da te pitam vazda,
ne razumem te tvoje šklopocne,
već me kopka samo jedno znati,
da li ima neki program tune,
koji vilu Ravijojlu svlači?
I viline slike mladog lica,
kako vodu sa bunara nosi?"
U čudu se nađe mladi junak:
"Naćeš, Marko, šta ti duša prohte,
od garavih devojaka mladih,
preko plave kose boje mora.
Nema samo tvoja vila Rava,
pa da želiš samo njene slike!"
Odgovara Kraljeviću Marko:
"Ne zanima mene tvoja gara,
a ni plava kosa boje mora,
već mi samo u pameti vila,
kako vodu iz bunara nosi!"
Prošaputa kroza usta mladić:
"More, evo tebi moja sprava,
pa potraži slike mlade vile!"
Dade mladić svoju ljutu spravu
al' ne reče Marku kako kuca.
Kada Marko izvadi buzdovan
i raspali posred tastature!
Raspade se sprava iz momenta,
mladi junak u čudu preblede
a Kraljević tiho reče samo:
"Ne radi ti internet baš nešto".
Pisano za takmičenje "Bolje rob nego...".