Prijava
  1.    

    Marko Kraljević upoznaje net

    Mili Bože, u Srbiji čuda,
    kada prođe grdna ala tuda.
    Grdna ala, velikom brzinom,
    krstiše je vremenskom mašinom.

    Alu ćera i ljuto je goni,
    silan junak što ga zvaše Džoni.
    Džonovan je staro srpsko ime,
    za jebača koji baca rime.

    Ćera alu do Prilepa grada,
    ljuba njega tamo čeka mlada.
    Kad ustavi preljutu mašinu,
    ljudi šćaše od zorta da zinu.

    Samo jednom ne popusti čmarko,
    to bejaše Kraljeviću Marko.
    Mač na gotovs i šarka u ruci,
    misli sa'će da izađu Turci.

    Kad ugleda svoga pobratima,
    od sreće ga obuze milina.
    "Đe si Marko pičketino stara,
    to ti li si il' me oko vara?!"
    "Ja sam Džoni mili pobratime,
    đe si lave, svršim ti na vime!"

    Tad sjedoše da popiju vina,
    izmećar im donese grisina.
    Grisin meze a i vina dosta,
    kada Marko upita svog gosta:

    "Pobratime, Džonovane ljuti,
    kako danas Srbija mi živi,
    jesu sad asfaltirani puti,
    il' još uvijek jašete po njivi?"

    Progovara silan Džonovane:
    "Moj Markane, jesi jeo gljive,
    da pogineš ne bi bila šteta,
    šta me pitaš za pute i njive,
    ti još ne znaš za sve čari neta!?"

    Internet je novo svjetsko čudo,
    od njega je sve postalo ludo.
    To je sprava vrlo čudnovata,
    kad ga imaš ne trebaš ti ata.

    Njime možeš stići i uteći,
    sa Turcima bitku vojevati,
    do Stambola za tren jedan preći,
    i Kosovo časno odbraniti.

    Možeš dijeve mlade jebavati,
    ne pitaš ih dal' oće il' neće,
    časkom sablju novu nabaviti,
    sve dok čekaš iz keca na Leće!"

    Tada zbori Kraljeviću Marko:
    "Džonovane, kurvo pokvarena,
    zašto lažeš svoga pobratima,
    takvo čudo ne može da ima,
    duvao si, stoko navarena!"

    "Kraljeviću, nevjero pogana,
    ja ti reko', ne bi' da te varam,
    ako lažem ne vidio dana,
    neg' razguli, hitam sad da karam."

    *definicija je napisana za takmičenje "Bolje rob nego..."