Prijava
  1.    

    Markovi konaci

    Kada starije osobe pričaju neki trač, anegdotu, situaciju itd. u kojima se spominje neko lice, onda obično prvo saznamo porijeklo, seme i pleme aktera te priče, pa tek poslije pola sata - sat stignemo do poente priče! ( ukoliko pripovjedač ne zaboravi šta nam je zapravo htio ispričati)

    Moja baka : Eee moj sine, moraš paziti kada voziš! Tako je bio jedan u mom selu Okruglici, zvali ga Čvarak, mater mu bila iz neke jadne porodice, a ćaća mu 'odao po selu i po kavanama, mada je radio kao službenik u opštini. I imali su ti oni finu kuću i imanje, jer mu je đed šumar bio pa fino stekao za života, a jadan imao samo tog jednog sina, jer mu druga dva umrla kad su bili mali, naka bolešljiva djeca bila,...
    (pola sata kasnije) ...I tako mu se ćaća propio, a mater se razbolila pa ostaše bez zemlje i stoke, a bo'me fine krave imali,...
    (sat kasnije) ... a nije jadan dobro učio, pa su ga na zanat dali... Joj, pa meni zagori pita!! (i tu se priča neslavno završava, a mi ostadosmo uskraćeni za poentu!)