Prijava
  1.    

    Mermerac

    Eh taj Branko Radičević!
    Prvi dan škole, skoro pa i ne znaš gde te vode tvoji. Znaš da je to škola i da se tu uči. Prepoznaš jednog druga iz obdaništa i pomisliš: dobro je, nisam jedini u ovom sranju.
    Keva kaže: Eno je Tijana (za koju, naravno, nikad nisi čuo), to je ćerka moje koleginice. Baš bi bilo lepo da budeš sa njom u razredu.
    Ćale kaže: E, ženo, eno ga Desimir - teleća glava. Znaš onaj, što sam ti pričao, što u kafani naručuje samo teleću glavu? Nije valjda da i njegov sin kreće u školu. Aj'mo do njega da upoznamo klince.
    Majka (prevrćući očima): EEEE Milice!! (mašući pri tom polovini prisutnih). Zorane, eno mi školske!(Zoran je ćale)
    Ćale: Ajd' Biljana ne preteruj, izgubićemo pola sata a sad treba da prozovu i ovog našeg šiljokurana.
    Prodje i ta ceremonija i nadješ se sa još tridesetak zbunjenih drugara i drugarica sa još više roditelja u nekoj sobi, šta li je već. Dođe neka stara teta i počne da čita imena. Kažu tvoji: sad ćeš ti još malo.
    Čuješ svoje ime i kažeš JA! Jasno i glasno. Važno je u startu biti glavni.
    Prođe i to čitanje imena i onda ta teta počne da priča nešto što niko ne razume. Gledaš kevu, ona gleda sat, tapka cipelom. Ćale se kao zagledao u tu tetu, mada nije neka, al' je i njemu valjda dosadno.
    Teta još priča. Gledaš malo sa strane, najpre da vidiš nekog poznatog. Jedan! Ali je to ona budala iz obdaništa što nikad nije htela da jede. Nastaviš dalje i vidiš lepu devojčicu. Jednostavno znaš da je to TA. Sve to prestane jako brzo, pošto je teta završila i tvoji te vode kući.
    Drugi dan si jedva dočekao. Vidiš devojčicu ali i ponovo onu tetu. Jedva da si i stigo da kažeš ćao.
    Treći dan je već specifičan. Znaš šta te čeka pa se prvo upoznaš i onda dodje teta.
    E četvrtog već nastaje preokret.
    Dođeš ponovo do devojčice kad ono, ima šta da vidiš. Ona priča sa drugim.
    Šta sad?!
    Priđeš posle par minuta i kažeš suparniku: EEEJ TI!! Staneš pored devojče i ispred njega (nesmeš da ga povučeš za ruku, ko zna kakav je, možda dobiješ batine). Šta 'oćeš?
    Svaki odgovor prekineš na pola rečenice. Kažeš: ti ništa ne znaš, aj da igramo klikeri ako smeš.
    Petak (D Day):
    Poneseš tri trobojca i jedan onaj najsrećniji. Al' jbg, ovaj je poneo tompuze (3 puta veći nego tvoji). Šta'š ti s prcoljka protiv tompuza, jedva ga pomeriš kad ga čokneš.
    Izlazi tompuz iz rupe, izvuces nekako 1:1.
    Ponedeljak, spreman si k'o Bolt za olimpijske, k'o Velja ilić za psovke, k'o fizikalac za odmor, k'o budala za šamar. Spakovao si sve vrste klikera što imaš, jednobojci, dvobojci, trobojci, plastikaneri, soćkice, lageri, tompuzi, tri srećna si odabrao, ali je najvažniji, najmoćniji i nepobedivi plavi mermerac! Puna šaka klikera i idealan trenutak kada izvlačiš plavog mermerca i ubacuješ u rupu. Nije mnogo bitno što devojčica nije bila tu, nije ni bitno što su se stariji smejali. Jedino je važno što si pokazao moć svojih klikera. Prva pobeda i prvi ponos!