Prijava
  1.    

    Mesečarke

    Pesme čija popularnost ima rok trajanja dužine kineske kite. Osnovna odlika savremene ,,kulture'' je da ,,pesma'' traje dok se ne izliže, a pesma kvalitetna k'o rumunski kurton je osuđena da traje ne više od mesec dana, po čemu i dobija ime.

    Karakteristične po zaraznom ritmu ispraćenom zurlama čiji se zvuci uvijaju k'o pičke u haremu pred Bajazitom, i spotom u kome sevaju bataci, koji nadražuju čula kurca a ne sluha, propraćeni light show-om od koga se dobija epi-napad. Uz zurle ide i tuc-tuc bit nalik lupanju u kantu, a sve u cilju ugnjetavanja sivih ćelija.

    Tekstovi mesečarki šalju poruku devojčicama, koje se talasaju k'o pihtije hodajući na štiklama, odvaljene od 2 đus-votke, da nasrnu na što više kuraca u radijusu cele diskoteke, kako bi prevazišle svoje komplekse.
    Dečacima u usponu, mladim brđanima koji igraju za Palermo, šalje poruku da je sve okej dok sanjaju o tome kako odvaljeni od kokaina heftaju dronfulju na jahti koju im je kupio ćale, kontroverzni biznismen.

    I tu dolazimo do bolne istine- nažalost, njima ćale nije kontrovezni biznismen. Taj isti ćale gleda Velikog Brata, serviranog od strane televizije koja producira mesečarke, ne bi li skrenuo misli sa činjenice da je dobio otkaz u firmi i da će kao otpremninu dobiti hemijsku i tefter kao nagradu za 20-godišnji staž. U tom trenutku u sobu uleće sin, sa kondomima i paklom sobranja u džepu (kupljenih od hiljadu dinara jedva namoljenih od keve), i ćerka, odevena kao da ide u Budimpeštu na kasting, a oboje traže od ćaleta po dve crvene. U tom trenutku čari Farme i Velikog Brata gube na efikasnosti i deca podsećaju oca na sve frustracije, pri čemu ovaj, neznajući kako da se izbori s njima počinje da psuje i vadi kaiš. Na to su deca već oguglala, pa ga jednostavno teraju u kurac, ostavljajući ga bez autoriteta.

    I tako, deca, ugledajući se na idole sa televizije, zajedno sa roditeljima kojima se odvraćaju misli tako što gledaju idole svoje dece na televiziji kako se blamiraju radi većeg rejtinga, čine jedno učmalo vrzino kolo iz koga se ne izlazi, na sreću nekih moćnih ljudi...