Kosooki baja zbog kog bi Brus Vilis sav slinav i crvenih suznih očiju tražio da se njegov film preimenuje u "Umri k’o pizda" i skrati na pet minuta, zajedno sa uvodnom špicom. Arnolda bi vratio u Švarcvald da bere pečurke, a Rambu i njegovom nožu nabio kompleks veličine.
Mačevalac britke katane i još britkijeg uma.
U većini dvoboja bi koristio boken (drveni mač), jer nije želeo da bude najveći faktor smanjenja prirodnog priraštaja Japana.
Prepodne bi držao časove mačevalačkih tehnika, discipline i saglasja duha sa bićem u borbi.
Oko podne bi se malo bavio kaligrafijom, slikarstvom i filozofijom. Kako reče tad, prava snaga leži u mudračkom karakteru i apsolutnom mentalnom i fizičkom posvećenju. (Džabe ti biceps, ako si glup ko kurac i ne umeš da nacrtaš kravu. prim. aut.)
Poslepodne bi, posle ručka, izlemao nekog u dvoboju. Kako je govorio, prijalo je njegovom varenju.
Nakon toga bi pisao knjige u kojima bi kodifikovao heiho (pravi put samuraja). Da bi današnji japanski naraštaji znali da u Srednjem veku zemljom nisu vladali Bakugani i Pokemoni.
Koristio se i dvama mačevima, kao deo podučavanja učenika pragmatičnoj metodi "Dva Neba – kao jedno". Obavljanje iste funkcije, dvema različitim polovinama.
Tehnika je kasnije asimilovana u drugom, primitivnijem vidu kao svakodnevna praksa "desnom nos, levom pakšu".
Par puta je i odbranio Tokio od napada Godzile.
Mole se pozitivisti da ne jedu govna.