Prijava
  1.    

    Mirijevo

    Ukratko, ako ste čitali "Pesmu leda i vatre" ili, sada već gledali "Igru Prestola", posmatrajte Mirijevo kao ono, sa razlogom neistraženo ledeno prostranstvo iza Zida. Kada zima dođe, doći će odatle.

    Naširoko, u pitanju je opasna, egzotična i neistražena oblast na tromeđi brda, reke i groblja. Takav položaj nosi sa sobom staroslovensko predskazanje u kome jasno piše da će svako ko se naseli, orodi sa nekim odatle ili, ne daj bože, rodi na Mirijevu biti osuđen na propast, ludilo, i hiljadugodišnju borbu sa lokalnim varvarskim plemenima, zverima, nesigurnim putevima, čitavim čoporima kučića samoubica, tzv. "kužnim smradom iz paklenih dubina" i, naravno, zimom.

    Mirijevski muškarci su tihi i naizgled smireni. Dele se na starije, stamene i jednosmerne, koji ceo život posvećuju crnčenju da bi njihov imetak bio najprimetniji u plemenu, i mlađe, još uvek neukaljane sudbinom, ali sa vidnim problemima sa koordinacijom u hodu, razgovoru i smehu, čudnom zatvorenošću uzrokovanim ugledanjem na starije i pragom tolerancije koji bi, ako bi bio ikada prekoračen, verovatno poremetio rotaciju Zemljine kugle.

    Mirijevske žene imaju sličnu podelu, ali su u načelu komplikovanije. Većina žena je takođe stamena i znažna u kukovima i guzici, genetski usklađenim pod višedecenijskim teretom snažnih muškaraca. Tu su i one druge, tanje građe i širih pogleda na ostatak sveta, koje žive gledajući drugačiju većinu, koja im usađuje nepobedivi strah od priklanjanja toj većini. Zajednička crta svih mirijevskih žena je ponašanje slično malim krznenim lovcima samotnjacima, kao što su mungosi. Mirijevska žena pažljivo osmatra i pristupa okolini i potpuno neprimetno nestaje iz nje. Poseduju savršeno pogrešno shvatanje emocionalnih procesa i bilo kakvo insistiranje na razumu izaziva agresivan defanzivni mehanizam u nadutoj hipofizi mirijevske žene. Takva situacija može, na štetu domaćinke, dovesti do rafala nerazumljivih i nepovezanih reči, stavova, uzvika i pitanja koji sami po sebi navode drugu stranu na odustajanje.

    Vremenski uslovi i godišnja doba su na Mirijevu puni anomalija. Zora i suton su gotovo neprimetni zbog celodnevnih refleksija svetlosti o Lešće, groblje koje preteći posmatra celu oblast. Mirijevski pljuskovi menjaju boje krovova. Stalni vetrovi zvižde Čajkovskog. A ko preživi sve to, doživi Mirijevsku zimu.

    Mirijevska zima je jedinstven primer mikroklime u svetu. Istraživači su godinama vodili čitave ekspedicije sa pogrešnom opremom za toplo vreme, da bi ih dočekalo minimum trideset centimetara snega, pregladneli vukovi i raznobojno zverinje nezabeleženih razmera. Mirijevska zima decenijama inspiriše mnoge velike književnike, kao što su Isak Asimov i H.G. Vels, a priča se da je čak i Franc Kafka proveo mesec dana zarobljen u jednoj Mirijevskoj zemunici u kojoj je, u duhu atmosfere koncipirao čitavu trilogiju za "Proces", ali je zbog finansijskih razloga odustao i skratio sve na jednu knjigu.

    Kako je tehnologija napredovala kroz godine, danas imamo satelitske i infracrvene snimke Mirijeva, i nema više potrebe za ekspedicijama i trošenjem ljudstva na opasne, ponekad samoubilačke poduhvate. Ipak, još uvek ima adrenalinskih zavisnika i ludo hrabrih radoznalaca. Čak toliko da je realizovano nekoliko autobuskih linija, krcatih suludim dušama, ogrezlih u smradu, adrenalinu i nervozi koja se može seći nožem.

    Autobusi se neretko vraćaju potpuno prazni.

    -Ništa, odoh ja.
    -Koji čekaš?
    -Dvajs'sedmicu...
    -...
    -Šta?
    -Znači odlučio si.
    -Jesam. Jebiga, verujem da se svako rodi sa ciljem da otkrije nešto.
    -Dođi brate da te zagrlim, nedostajaćeš mi!
    -Znam brate. I ti meni. Jebiga, znaš da je to jače od mene!
    -Znam matori, takav si bio ceo život... Ponesi molim te ovo. Dobio sam od dede kada sam napunio osamnaestu, rekao mi je "ako dođu jednog dana, ne dozvoli da odnesu decu!" Eh, deda...kada bi znao da mi sada idemo k' njima...

  2.    

    Mirijevo

    Slepo crevo Beograda, jer kada dođeš u Mirijevo, osetiš se k’o Spajdermen kada se popne na Beograđanku, pomisliš “Gde ću sad’ ?”. Možeš samo da se vratiš odakle si i došao.

  3.    

    Mirijevo

    Naselje u Beogradu koje su, polovinom prošlog veka, kao ekskurziju obilazila deca iz centra.

    Ja: E `de si burazeru?
    Ortak sa Mirijeva: Evo me na Mirijevu.
    Ja: `Oćemo izblejat?
    Ortak sa Mirijeva: Aj bani na ekskurziju.

  4.    

    Mirijevo

    Najbliže predgrađe centru grada !!!

    Sednem na 27 E i za 25 'inuta sam u centru !!!

  5.    

    Mirijevo

    Naselje oko Maxi diskonta.