Prijava
  1.    

    Moja gazdarica

    Prvo, odmah na početku da se ogradim o sadio - mazio terminologiju. Znači, gazdarica stana u kojem živim, a ne gospodarica, ne mučiteljka i ne mršava crnka u lateksu što u ekstazi gazi štiklom od dva i po cola po testisima bogougodnim...
    To je nervozna, nedojebana bakica koja o svemu zna sve i o svakome svašta a do zaključaka stiže obilaznim putevima u poređenju s kojima put Beograd - Novi Sad preko Tutina i hrvatskog Zagorja izgleda kao jebeni shortcut. Diplomirala je ekonomiju, ekologiju, elektrotehniku ili energetiku, nije poudano utvrđeno. Međutim, sva ta količina stečenog znanja joj ne smeta da u razgovoru meša pingvine i Pigmeje, da kaže da temperatura vibrira a ne varira, a da mi na prvi dan Božića kaže: " Hristos voskrese "...

    Moja gazdarica mene voli, ona meni kuva kafu... :(

    Način življenja asketski, studentski. Vreme radnje - ispitni rok. Mesto radnje - stan. Ispošćenih crta lica jedva nekako dobauljam do svoje sobe i u trenutku dok zatvaram vrata s druge strane čujem bat njenih koraka, milozvuk ravan stampedu pomahnitalih nosoroga u teranju.

    ONA: " Vidim, stigao si... Može li kafa? "
    JA: " A ja sam u stvari hteo samo da..."
    ONA: "Znači, može "( blistav osmeh i agonija počinje )

    ... posle 2 sata i trihiljadedevetstošezdeset dva troskoka na različitu temu i sferu interesovanja...
    ONA: " Idi uči, znam da si umoran. Ne brini, kuvam ja slađu i za dva sata ponovo, zvaću te..."

    ......

    Ne pomaže što se šunjam i prikradam do svog legla, zaključavam vrata sobe tri puta, pa imam i rezu pride. U par navrata hteo sam svoj život okončati skokom sa Brankovog il nekog drugog pesničkog mosta. Plašim se svoje gazdarice, ali pijem tu kafu sa ukusom babe svakog popodneva... Čudno je, ali taj napitak zaista miriše na Slađu. Pitam se da li je ta jadnica bila bivša stanarka i šta li se dogodilo sa njom? :(