Prijava
  1.    

    Mongolija

    Vukojebina,popularisana od strane Jovana Memedovica.

  2.    

    Mongolija

    Daleka egzotična zemlja, kraj sveta za neke. Sada zemlja uglavnom mirnog naroda, a nekada je sve bilo drugačije. Pre mnogo godina to je takođe bio kraj sveta, a onda je tamo rođena najveća imperija - ikada. Mongoli su sada budisti, a Džingis Kan ima ključno mesto u njihovom nacionalnom panteonu. Postoji kult Džingis Kana, sa njegovim sveštenicima i relikvijama.
    Bilo je i kasnije pokušaja obnove svetskog carstva, najzanimljiviji je onaj koiji je 1921. izveo "krvavi baron" Ungern-Šternberg, koji je sebe smatrao reinkarnacijom Džingis Kana. Ima epizoda Korta Maltezea sa tom tematikom. Iz tog perioda je tekst iz primera.
    U Mongoliji se piše ovim pismom - ćirilicom, mada vam samo većina slova može biti čitljiva. Reči, nikako. U kineskoj Mongoliji se piše njihovim vertikalnim pismom koje potiče od Džingisa, što se može pretpostaviti...

    U srcu Azije leži ogromna, tajanstvena Mongolija. Ona se prostire preko velikog dela centralne Azije, od snežnih padina Tienšana i vrelog peska zapadne Zunharije do sve do šumovitih Sajanskih brada i velikog Kineskog zida.
    Kolevka naroda, istorije i legendi; rodna gruda krvavih osvajača koji su ovde za sobom ostavili prestonice pokrivene peskom pustinje Gobi, svoje tajanstveno prstenje i drevne nomadske zakone; država monaha i zlih đavola, zemlja skitačkih plemena kojima su vladali potomci Džingis-kana i Kublaj-kana, kanovi i knezovi iz mlađih loza: to je Mongolija.
    Tajanstvena zemlja kultova Rame, Šakjamunija, Kongkape i Paspe, kultova koje štiti sama ličnost Živog Bude – otelotvoreni Buda u trećem dostojanstveniku lamaističke religije – Bogdo Gegena u Te Kureu ili Urgi. Zemlja tajanstvenih lekara, proroka, magova, vidovnjaka i veštaca; zemlja znaka svastike; zemlja u kojoj živi uspomena na davno počivše vladare Azije i polovine Evrope: to je Mongolija.
    Zemlja golih planina, dolina spaljenih suncem i satrtih hladnoćom, bolesne stoke i bolesnih ljudi; gnezdo kuge, antraksa i boginja; zemlja gejzira i planinskih prolaza nastanjenih demonima i svetih jezera prepunih ribe; zemlja vukova, retkih vrsta jelena i planinskih jaraca, miliona svizaca, divljih konja, magaraca i kamila koji nikada nisu videli uzde, svirepih pasa i lakomih ptica grabljivica što proždiru mrtva telesa koje ljudi ostave u dolinama: to je Mongolija.
    Zemlja čiji primitivni izumirući narod gleda u kosti svojih predaka koje blede u pesku i prašini njihovih ravnica; narod koji je ranije pokorio Kinu, Sijam, severnu Indiju i Rusiju; narod koga su zaustavila čelična koplja poljskih vitezova, koji su tada branili vasceli hrišćanski svet od divlje i skitačke Azije: to je Mongolija.
    Iz romana "Zveri, ljudi i bogovi", Ferdinand Osendovski