Prijava
  1.    

    Morfologija reči prema J.I.Deretiću

    Jedno od kapitalnijih dela zavetnog borca za srBsko pitanje (koje god ono bilo; prim.prev) i svojevrsna potvrda poznate maksime da "kad nešto dovoljno dugo tražiš, na kraju ćeš ga i naći". Neki bi rekla čista ezoterija, drugi rad jednog ludaka, treći, pak, APOTEOZA ISTINE, tek - ovaj opus magnum nikada prežaljenog nam profesora istorije u srednjim i stručnim školama (osnovna budući da nikada i nije bila njegov nivo, dozvolite) je delo u nastajanju, jezička Šiva koja proždire svoju decu, neobična fuzija istorije, religije, patriotizma, mitologije, galaksija, svemira, lucidnosti, par flaša vinjaka i puuuno, puno čarolije...i, kao takva, praktično nemoguća za klasifikovanje u jednu strogo utvrđenu naučnu kategoriju. Ustvari - jedino što je u celoj priči strogo jesu obrve dr.mr.sci. Deretića, podno kojih stroge oči dr.mr.sci. Deretića komanduju slovima i rečima dodbace vatikanske i ostale stege i otkriju se onakvima kakvim zaista i jesu. It's morphin' time, bičiz...uz, razume se, krajnje uverljivo istorijsko objašnjenje iza sintagme "Vasin tor" u imenu gl.grada SAD, Vašingtona. (N.B. uostalom - i reč "rendžer" potiče od starosrpske reči "rančer", odnosno "onaj koji ustaje rano, seljak", korena u vidu motiva "rano" i "černo" (crno, još je mrak, treba da se nahrani stoka))

    Jer jezik je ono što definiše jedan narod a svaki jezik je - srBski. Ili je, barem, bio nekada...

    Evo par, naizgled, "stranojezičnih" termina koje sam, ugledajući se na lik i delo uzora iz naslova, isterao na čistac i...ma, samo uživajte!

    Amerika. Ime dobila po italijanskom moreplovcu, istraživaču i finansijeru Amerigu Vespućiju prema čijem imenu je čuveni kartograf Waldzemiler imenovao novootkriveni zapadni kontinent, pogrešno verujući da ga je ovaj otkrio prilikom jedne od svojih ekspedicija. Malo je poznato, međutim, a više nego očigledno da je Amerigo Vespući poreklom zapravo bio Srbin rođen u Mletačkoj Republici, imena Marko Vespić, no to bejaše previše teško za izgovor lokalnom življu te ga prekrstiše u Ameriga...

    Hamburger. Verovali ili ne, tek, ime najpoznatijeg oblika brze hrane na svetu nije niti delo Amerikanaca, niti stanovnika nemačkog grada Hamburga, već transliteracija igre srpskih reči "ambar" odakle se uzimao kukuruz za lepinje i "žar, gar", jasne aluzije na pečenje pljeskavičnog mesa na roštiljoidnom izvoru toplote. U originalni "hamburger" se k'o i u današnje pljeskavice stavljao samo luk i malo ljute a dodaci u obliku kečapa, majoneza, salate, susama i kiselih krastavčića su nuspojava uplitanja zapadnjačkih sila u hranjlivi, autentično vizantijski obrok...

    Nemačka. Koliko očigledno može da bude, zar ne? Nemačka je zemlja piva, kobasica, automobila, fašizma, Getea, Betovena i raznoraznih drugih stvari...ali kada je tadašnju Nemačke davne 1145. godine posetio jedan srpski vitez-templar, on prosto nije mogao da veruje koliko su tamo žene, citiram iz njegovog putopisa, "ružne žgadije" te je "bavarska" postala "zemlja u kojoj nema lepih devojaka" tj. u kojoj "nema pičaka", u srednjovekovnom srpskom slengu "nema čka". Tako je ostalo i do današnjih dana, verujte...

    Parmezan. Kako li su se pogani Italijani samo drznuli da od srpskog prideva "narezan" načine širom sveta prihvaćen termin za vrstu sira koja ide preko špageta, originalno, srpske salate? Jak vatikanski lobi, pretpostvaljam. No, istina živi u našim gurmanskim običajima i umetnosti šopske salate, najjače salate u celoj galaksiji!

    Vatikan. HAHAHAHAHAHAHA!!! Mislim - smešno je kada nešto što inače služi za obavljanje nužde (vatika = starosprska reč za poljski ve-ce; prim.prev.) neinformisanim službenicima katolicizma posluži kao ime za nepokretni centar njihove duhovnosti, simbol njihove vere. Duhovnost je u glavi, dragi moji ćato+laici. A vera u srcu. Džaba vam lobiji...