Analogno ženskobari, muškobara predstavlja žensko čeljade koje je odraslo uz muške običaje. Njoj je svejedno uprtiti vreću cementa od 50 kila, dizati crijep sa irgetima kada se kuća pokriva, iznositi ćutuke iz šume, gluvarom cijepati bukovinu ili ubacivati balirano sijeno na tavan. Nema posla koji je njoj težak.
Dok su se njene vršnjakinje igrale sa barbikama i mrzile dječake, ona je njima služila kao golman dok igraju fudbal na pauzama časova. Bila je teške ruke, pa su je se bojali i oni stameniji muškarčići koji su tek počinjali da pišaju po ćenifama nakon što im se ćuna digne kad ugledaju sisu mlađahne nastavnice Jasne. Svojim stasom Sandre Perković razbacivala je momke po prtinama ukoliko bi neki od njih skupio gaće da je pogodi grudvom snijega. Često je se mogla vidjeti kako u šumama skače sa drveta na drvo i skida ptičija gnijezda takvom lakoćom da bi joj i čimpanze zavidjele.
Unatoč svim tim osobinama jednog dvocolaša, ova brđanka posjeduje i ženstvenu stranu, ali je veoma teško ispoljava i mnogi muškarci nemaju muda da se pozabave ovim jedinkama, jerbo im je draže da vode za ručicu neku preplanulu fenserku sa napućenim usnama k'o pavijanovom guzicom. Kasnije, kada se ovo ružno pače pretvori u prekrasnog labuda, zažale što pokraj sebe imaju termita koji im iz dana u dan izgriza novčanik i pitaju se u šta im život prođe.
