Prijava
  1.    

    Muzika za podizanje tenzije

    Zajebana muzika koja kreće u onom delu filma/ serije dok glavni lik luta po ukletoj kući/ šumi/ brodu, ili ako gledate indijske serije, kada mala nevesta prospe pirinač po podu. Stavlja nam do znanja da će uskoro biti nekog belaja, i tada počinje srce jače da lupa, guzica da se znoji, a sve to sa pogledom fiksiranim na ekran dok pokušavate da nadjete mesto iz kog će, po difoltu, nešto da iskoči. Sve je to obično praćeno glasnim zvukom lomljenja neke sitne, a neprimetne stvari koja vam se našla pod nogama (grančica, staklo, mrtva mačka...)

    No, često se koristi i u realnim situacijama. Na primer, kada vam devojka prvi put spremi neko jelo, pa vi udarate u sto (ali tiho, naravno) viljuškom i nožem sve to praćeno uz, takodje tiho, lupkanje papučom po podu. E sad, sa nogom radite to dok jedete, jer ruke su vam zauzete, logično, i onda joj uz glasan podrig stavljate do znanja da je hrana bila zadovoljavajuća, i tada ona može da odahne. Kao u filmovima, samo sa malo drukčijim elementima.

    Isto i kada vam ortak odgovara pred tablom. Sednete u drugu klupu (da profa ne bi provalio ko lupa) i ponavljate korake iz prethodnog primera. Bez viljuške i noža. U ovom slučaju se koriste olovka i pozajmljena bojica. Drug vam se preznojava, zato što je zaglibio oko drugog pitanja, vi tiho lupate, a profa viče zato što ne provaljuje ko to tamo lupa, sve dok neko ne da ovom mučeniku odgovore. Završeno sa odgovaranjem. Gromoglasan aplauz, ovom što je odgovara' pada kamen sa srca, svi srećni, čak i profa, zato što više ne čuje ono lupanje.

    ...

    Pa jebote, kako je moguće da onoliko surfera pogine od napada ajkula, pa zar ne čuju muziku bre?!