Prijava
  1.    

    Na rendgen

    Pošto se velike kartonske kutije slabo čuvaju (one od cipela nit su velike, nit se računaju), jer ih brižna majka vidi kao smeće koje će kasnije vjerovatno da završi kao romulanski dom, nastane veliki problem kad nešto treba da se pakuje.
    E sad, nema ambalaže, znači spakuj kako znaš i umiješ. A pošto se i one male tik-tak eksplozivne napravice pakuju u svašta nešto, liči to sve jedno na drugo. Tako da će se ovaj izraz često čuti u bolje opremljenim poštanskim kompanijama, policijskim stanicama i graničnim prelazima.

    Kuća Hadžiradojanovanođanovića. Petak, 14:47
    - KEVO! De mi ostavi onaj paket od televizora?
    - Ma bacila u kontejner, znaš koliko mi prostora zauzimalo, nisam mogla da stavim kadife.
    - Pa u šta da spakujem sad ovaj sat? Da ga zamotam par puta trakom ili nešto, a?
    - Možeš, komotno, ima ti otac trake u mehaničarskoj radnji.

    Granični prelaz Bezdan. Ponedjeljak, 9:30

    - E, Mare, odider. Vidi ovo, majke ti.
    - U sunce ti kalajsano, dvajes' godina radim ovdje, nisam vidio 'vako nešto.
    - Šta, to nema kod tebe uBosni?
    - Da me jebeš nema. A šta je ovo?
    - Šta znam, kucka nešto unutra...
    - Šalji na rendgen, odma! Možda je bomba, ili C4 ili...
    - Ma polako brate Mare, vidiš da je zamotano u... kese... i traku... i ima satić neki... i kutija... i neke žice...
    - Ma šalji Mađarima, nek oni brinu o tome. Udveš kedveš hehehehehe!