Prijava
  1.    

    Nađe se poneki

    Tokom pisanja istorije na svojim životnim stranicama, kako zlatnim, tako i nekim drugim slovima, ne gine ti susret sa svim i svačim, od svetice do kurve, igle i lokomotive, prosjaka i buržuja, apenca i nove jamahe, peglice i nekog snažnijeg Nemca, druga i ološa, vrhunskog pičića i one uz koju ne bi ni biciklo naslonio. No, tu su i prijatelji, među kojima će se izdvojiti oni koje valja čuvati,jer su to retki prijatelji koji se ne plaćaju i koji ne očekuju stalno nešto za uzvrat, što bi matori rekli malobrojni prijatelji kojih možeš imati tek toliko da ih nabrojiš na prste jedne ruke, ako ti fale tri do četiri prsta.

    -Care, idem večeras da se vidim sa Milicom.
    -Opa, opa, ko iz topa. Ako! Daj da vidimo šta bi mogao da obučeš za večeras.
    -Hteo sam da ti se zahvalim, da mi je nisi nabacio ne bi ništa od toga bilo...
    -Ma daj bre, šta mi se zahvaljuješ, nego večeras da mi tamo osvetlaš obraz, evo ti ključ od mog auta, da malo ubrzaš sled stvari.

    -Ćale, a što keva i ti ne odete kod kumova večeras?
    -Kakvih bre kumova? Večeras ti mama gleda seriju, a ja preuzimam u petnaes do, ima liga šampiona.
    -A mislio sam... Treba jedna mala da mi dođe, zabacujem već koji put, izgleda da sam je konačno upecao.
    -Mala,a? O, sunce ti jebem, daj telefon da okrenem kuma... Do kad treba da ostanemo?