Prijava
  1.    

    Nakalemljen na porodično stablo

    I nije se primio. Ostade suha grana.
    On je večita misterija i omiljena tema za razgovor celoj užoj i široj rodbini. Na koga li se metnuo? Od čijega je on soja, jerbo od našega nije?

    Otac i ded su mu imali široka i muževna ramena i snažne nabrekle ruke kao u drvoseče. Imadoše gustu i crnu grivu mesto kose i prodoran mačo pogled ispod spojenih veđa od koga su žene padale u nesvest i od kojeg im se ruke znojaše a noge drhtaše pri samoj pomisli na isti.
    Za razliku od njih od jeste vitak kao mlada jela ali je zato građen kao stalak za infuziju, poseduje blentavi teleći pogled (la Branka Crna Ruža) a ten i kosa su mu takvi kao da je od potekao oca Pola Skolsa a da mu je ujka Pol Mekšejn.

    Našli su ga kao bebu u kontejneru, roda ga je ispustila kroz odžak, neka sirotinja ga je ostavila ispred vrata u korpi za 'leb. Zamenjen je u bolnici. Koliko - toliko razumno objašnjenje bi bilo da mu keva u mladosti beše nestašna, al' džaba on se nimalo ne metnu ni na ujake. Opet ćorak. Nalikuje na svoje najbliže taman koliko i Marija Dečko Šerifović na Adrijanu Limu i kraj.
    Toliko odudara izgledom i ponašanjem od cele rodbine da se to vidi iz aviona. Jednostavno ne postoji logično objašnjenje za datu situaciju.

    -Ajde sine glavu gore, šta si obesio tu nosinu dole, hodaj uspravno i ponosito kao i svi Tanasijevići! Šta si savio tu kičmu k'o armirač uzengiju? Ko li je ovo čudo nakalemio na naše porodično stablo samo da mi je znati, Bože uzmi me.