Prijava
  1.    

    Ne bih da te plašim

    Ali ću da te isprepadam samo tako, ali zato ću vešto da se ogradim, kada fejluješ, jer ti nisam pružio podršku. Ipak sam ti samo rekao da ne bih da te plašim, nisam ti rekao da odustaneš. Ne možeš mi ništa, sklanjaj tu oklagiju od mene!

    -A, dragi, šta misliš da probamo nešto drugo?
    -Pa, pile moje, mislim, ne bih da te plašim, hlepčiću moj, ali kada su Radovan i Stana probali nešto drugačije, njega su leđa bolela tri dana, a ona je uganula članak, ajde da ostanemo u udobnom položaju, matori smo mi za tako nešto...
    -Mislila sam da kažem da probamo da ponovo presečemo vlagu na zidovima, malter otpada, valjda ćemo tako uštedeti.
    ______________________________________________________________________
    -Mama, ja bih htela za doktorku!
    -Pa, sine, ne bih da te plašim, ali to sad traje šest godina minimum, a posle ako ne odeš na specijalizaciju, kao da ništa nisi uradila, a i na to ne možeš pre nego što istažiraš dve godine... Mnogo je to godina, mislim nije da te plašim, ali samo kažem.
    -Dobro, mama, idem na nešto što daje dobre pare, iako ne volim, da bih stigla i da završim i zaposlim se i udam pre 26-te kako bi ti mogla da se hvališ onim tvojim komšinicama, kako imaš dobru decu, koga još briga za mene, a?
    -E, tako te volim sine, a još i onaj Ivcan pošao za kardiohirurga, ne trebaju nam dva lekara u kući...
    -Šta to pričaš?
    -Ništa, ništa, sine.
    ______________________________________________________________________
    -Vidiš kako sam ekspresno napredovao, a?
    -Pa, CKM, ne bih da te plašim, ali taj stav je neke oterao u ponor. Ma, koga ja zajebavam, koga je još skromnost daleko dogurala, super, čestitke.