Otrcana, nimalo elokventna, još manje primjerena konstatacija koju dobijate od okoline u trenucima kada vam je teško i baš onda kada ste zapeli o neku pregradu koja vam se u tim trenucima čini većom od Ajfelove kule, gledano iz perspektive srpskog studenta s početka 20 vijeka na školovanju u dalekom nam Parizu. Ekvivalent onome - "Šta tebe boli kurac, ti imaš tetku u Njemačkoj". Baš u trenucima kada ti se čini da ti se svijet ruši kao zgrade u Indiji na zemljotresu od jedva pešes Merkala, pojavi ti se neki pametnjaković, koji kao vjeruje u tvoje sposobnosti izvlačenja iz govana višestruko više nego ti.
Svojim čvrstim stavom i kobajagi vjerovanjem u tebe, pokazuje vrhunac sopstvene bezidejnosti da te utješi i pruži bilo kakvu nadu da će biti bolje. O nekoj većoj pomoći moćeš samo i da sanjaš, jer riječi koje si mu upravo uputio su samo ušetale u malu šupljinu zvanu uho, blago zazvonile o bubnu opnu i izgubile se negdje u predjelima uzengije ili čekića. O dolasku do mozga i razumjevanju tvoje trenutne situacije, izlišno je govoriti.
- Alo kume, đe si, šta ima?
- ...ti si Moćo, ima l' te na ovoj kugli zemaljskoj?
- A tu sam, jebo me onaj ko me napravi. Jebiga, saću da ti pričam, svašta mi se izdešavalo u proteklih sedam dana, ne znam đe mi je glava ako mi vjeruješ.
- Ajde reci kumašine šta te muči ako možemo kako da pomognemo!
- Ma pusti, Jadranka mi završila u bolnici, dobila nešto na pluća, meni se pokrenuo čir, i na sve to onaj moj mamlaz slupo golfa gore na Jovinoj krivini, mamicu mu jebem alkoholičarsku, sreća makar pa njemu ništa nije bilo...
- Auuu kume otkud sve to jebote?!
-...a plate nema već tri mjeseca, ne znam šta ću od sebe, nema koga da pitam da mi da šta canje da se skrpim...
- Ne znam kume, teška vremena su došla.
- ...pa reko dal bi ti mogo kako da se otvoriš za nešto.
- Znaš kako kume, ne brinem se ja za tebe. Ti se uvijek nekako izvučeš i nađeš način da to riješiš.
- Daj kume, pomagaj molim te!
- Nešto krči...tu tu...tu tu...tu tu.
