Prijava
  1.    

    Ne možeš ti to da shvatiš

    Ne umem ja to tebi da objasnim, ali ulažem kviska. Udar na inteligenciju sagovornika, kojim se prikriva sopstveni nedostatak znanja ili pak zataškava kakva rđava rabota.

    - Kako sam gotivo matu nekad, i onda dođe četvrta srednje, jebeni integrali, počeh da ređam kečeve, jedva me pusti luda Pešićka da ne idem na popravni. Ispuših za budžet na sociologiji posle. U kurac i integrali. Čemu to služi uopšte, nikad mi nije bilo jasno?
    - Brate, kako si tako ograničen, bez integrala ne možeš da rešavaš diferencijalne jednačine.
    - Super, ne mogu. Koji moj da ih rešavam uopšte?
    - Pa njima opisuješ promenu stanja nekog sistema. Znaš, mi inženjeri to uvek koristimo.
    - Kako, jebote? Šta, udariš temelj, pa sedneš, uradiš par jednačina pomoću kojih podigneš prvi sprat? Ne kapiram ništa.
    - Džabe, mogu ja tebi do sutra da objašnjavam, nema šanse da ukapiraš.

    --------------------------------

    - Ćale, deca u školi me jebu ko mladog majmuna i pričaju da si se ispilio iz komunističkog šinjela, dobio dva stana, član si četiri upravna odbora, a članske karte stranaka menjaš ko gaće. Oću odgovore, ćale, nemoj da postanem nervno labilan, pomozi mi da te ne ubijem, reci mi da nisi tolika balega kao što pričaju.
    - Sine moj, da tata nije takav, ti i mama biste sad jeli dudinje. Šta misliš odakle kinta za Marmaris u julu, tvoj džojstik od 5 iljada i mamin sedmodnevni solarijum? Tata se snalazi kako ume, i to samo zbog vas.
    - Da, ćale, a tvoj novi A8, to je isto zbog nas? I ove kurve što svaki dan dahću na fiksni, i to je pretpostavljam zbog nas. Ma u pravu su deca, ti si prljava klošarčina.
    - Ne možeš ti da shvatiš to, sine, još si mali. Kad porasteš, i ti ćeš tako, veruj mi.