Bio sam mali, a opet, nekako me taj trenutak podstakao da izučavam istoriju, više nego što to škola traži (a opet upisao stomatologiju jer sam alav na pare). Jedno toplo ljeto, gledam umornog djeda (zapravo pradjed) kako se sprema da spava, okrenuo se ka istoku, prekrstio, pomolio Bogu i opet licem ka istoku legao i tako zaspao. Ujutru sam se probudio i vidio da djed spava u istom položaju. Tog jutra povela se konverzacija, to jutro me prvi put neko nije tretirao kao dijete već je pričao sa mnom kao sa odraslom osobom.
- Djede, kako to da svaki put kad legneš okreneš se ka istoku i tako se svako jutro probudiš, kako možeš tako?
- Sine da ti znaš ko je na istoku i ti bi tako svako jutro.
- Jel to djede zbog Rusije?
- Djelimično, ali ja to iz straha tako. Vidiš postoji jedno zlo koje je mnogo bliže od naše braće, prije prijatelja postoji neprijatelj. Bugarima sine ja ne okrećem leđa ni kad spavam. Shvatićeš to jednog dana.
