Način na koji se postavlja pitanje tipičan je za gramatiku severnog nam, žicom opasanog suseda, koji se odomaćio i ukorenio u lokalni govor na severu otadžbine naše. Od pitanog se očekuje da nedvoslmisleno prihvati ponuđeno, tj. da kaže jasno i glasno da želi.
- Mama, mama, nećemo više da se igramo sa Pištikom i Marikom.
- Zašto?
- Oni su jako škrti.
- Kako misliš?
- Pa pokažu kesicu čipsa i kažu: Nećeš čips?--------------------------------------------
- Šta ti je? Boli te glava?
- Ma nešto sam se premorio na poslu?
- Dakle, nećeš jebeš?
- Makar šta! Naravno da hoću!--------------------------------------------
- Nećeš da priznaš?
- Hoću! Hoću! Istina je! Ja sam ubica poznate pevačice sa Grandovih zvezda!
- I šta još?
- Ja sam kriv i za raspad SFRJ! Za ubistvo Kenedija! Za sve sam ja kriv!