Jedini slobodan dan za odmor. Relativan odmor, ali barem za malo duže jutarnje spavanje, ustajanje kad to njoj odgovara, bez iznenađenja i šokova. Nema sata da zvoni, deca su juče malo duže ostala budna pa još spavaju, muž je gledao fudbal u kladionici sa društvom pa hrče sve u šesnaest.
Vreme za lagano buđenje, kasnojutarnju ili ranoprepodnevnu kaficu. Divota.
- Kako sam se jutros šokirala!
- Zašto?
- Skočim iz kreveta, mislim da sam se uspavala, a tek onda ukapiram da je nedelja!
- Tvoj muž ne radi nigde?
- Trenutno ne, zašto?
- Mom ujutro zvoni sat za buđenje, on se okrene i surdukne mi ga praktično u istoj sekundi. Čim nema zornjaka ja znam da je nedelja...