Prijava
  1.    

    Nedostatak smisla za strah

    Potpuno neposedovanje bar trunke hororizma u sebi, kao i nemogućnost da jednog dana budete srpski Hičkok. Hvatanje za oči dok Hanibal jede uvo Švabi, okretanje glave dok mutant iz ''Brda imaju oči'' odgriza glavu papagaju, kao i sve jači otkucaji srca za vreme trajanja pesme iz ''Noć veštica'', neke su od stvari karakteristične za ove ''objekte'' dok gledaju horor film. To su uglavnom osobe koje su se do juče palile na Lukasa iz ''Tri hila'', smejale se ''forama'' Kursadžija i lepile postere Bred Pita iznad glave, kako bi svakog jutra doživljavale obilni svrš i bile ispunjene celog dana, a onda su se momentalno transformisale u ljubitelje krvi, struganja kožice sa polnog organa i odsecanja stopala motornom testerom, verujući da će tom transformacijom postati kuljiji u društvu. E pa kurac moj !

    - E Šomi, preporuči mi neki dobar horor film ?

    - Pa preporučio bih ti Insidius ili Testeru, ali pošto si se prošlog petka bukvalno usrala u gaće dok je Fredi Kruger jebo mater Džejsonu, moj savet ti je ''Jesen u Njujorku'' ili eventualno '' Moja velika, mrsna, pravoslavna svadba''. Batali horore, nemaš smisla za strah.