Napinjao se iz petnih žila da se sjeti izgleda svog sela i stare trošne kuće iz koje je otišao odmah posle vojske. Prebirao je po komadićima stakla vitraž mladalačkih uspomena; sve mu se to sada bilo daleko, nestvarno, drugi neki život. Ipak, nikada nije mogao da zaboravi jecaj majke kada ga je, onako bunovna i sanjiva, ispraćala u tuđinu. Obećao joj je - nikada neće zaboraviti rodni prag i zavičaj. Ih koliko je samo vremena prošlo od tog zanosnog aprilskog jutra...
Danas živi ovdje, u Njemačkoj. Da, tu gdje drveće i ptice samo ćute, nebo radi u smjenama a vazduh jedva diše. Gdje je sve uređeno i čisto, sve skladno, pod konac. Divna je ova zemlja germanska - svi imaju posao, skupa auta i pregršt ispunjenih snova. Svi imaju sve, a on, osjećao je, nije imao ništa.
Tamo negdje, u hladu starih hrastova ostalo je njegovo biće. Tamo, u Srbiji, na nepreglednim žitnim poljima ostala je njegova sjenka. Vukli su ga reflektori velikih gradova, blještavilo ga je zaslijepilo i on, ne osvrćući se, nije primijetio da je njegove mrve povratka, nešto već davno poozobalo. Došao je ovdje, praznog džepa i torbe. Danas, njegova duša zjapila je prazna. Nadao se možda da će se jednom vratiti kući, nekog narednog aprilskog jutra...
Nikada se nije vratio. Oženio se njihovom ženicom, plavih očiju i pjegavog, koštunjavog lica. Djeca su porasla, odslužila vojni rok u nekoj drugoj, mrskoj mu armiji. Nisu znali srpski, niti se on trudio da ih nauči. Negov život, već odavno, i nije bio njegov...
Prazninu za zavičajem ispunio je luksuzom, komforom i povremenim okupljanima na koncertima nepoznatih mu umjetnika; napio bi se do besvjesti, razdrljio košulju i derao se glasno - Nema raja, bez rodnoga kraja. Podmukla, nezadrživa žeđ za zavičajem, na tren bi se ugasila.
Mislio je da ga ništa više ne veže za zavičaj - roditelji su davno umrli, u selu gotovo da nije bilo nikoga. Brat koga je ostavio kući, imao je troje djece koje je jedva prehranjivao, a on otuđen i dalek, nije imao želju da ih vidi ili da im pomogne. Znao je, to su za njega sada bili drugi, nepoznati ljudi. Tek nekada vikendom, slao bi poruke preko satelitskih programa, u kojima pozdravlja sve koji ga znaju, i sve u zavičaju. Ipak, slutio je, niko za njega više nije znao, a njegove pozdrave, već odavno, niko nije iščekivao...
Definicija je pisana za Mizantropi.
хејт је, жесток, можда мало неуобичајан, али такав ми је стл, јебига.
Mehko, nije neki hejt, ali sviđa mi se +
Možda, ali ga ja ne shvatam. Meni je više mlak hejt.
Ipak dobar...
Одлично написано, и види се добар хејт. Не знам зашто људи хејт схватају само као директни напад на одређену ствар илити биће, небитно.. Заиста вредно плуса а и кокарде, јер петокрака је за пичке.. :)
Супер је дефиниција, ал не контам де је овде хејт +
Klasična priča gastosa.
Ne znam... meni se ovo mnogo sviđa.
Odlicna definicija. Suptilan hejt
Super je,niš ne fali..
Поплаво брате, и није неки хејт. Мислим, боље да си мало мање неутралније писао, ово је помало фијокарски, али добро је у сваком случају.