Dok traje njeno prebiranje po novčaniku, ti već uveliko raspoređuješ ničim izazvanu a opet očekivanu zaradu jer si jebeno došao kod tetke na slavu. Patnje li. Bilo da si dobroćudna poštenjačina bez trunke pokvarenosti ili okorjeli prevarant golog jezika, scena kad Ona pokušava da ti tutne koju marku u džep na lijevoj strani košulje nije ništa drugo do iščekivanje trenutka kada ćeš moći da obrišeš znoj sa čela i u sebi kažeš: ''Hvala kurcu, ova lova je napokon moja.''
Vidno alkoholom pregaženi dolibaša označava kraj prvog dana slave podizanjem čašice šljivovice uvis i prosipanjem polovine sadržaja po sirnici. Negdje sa sredine sopre začu se pitanje ''Jesi li ga opsovao u sebi, a?!'', upućeno od strane glavnog šaldžije kojim aludira na psovanje boga i kaznu koja je potom uslijedila. Kočenje. Krici. Jauci. Pornić. Majka nabada tri rebarca i tiho ali strogo ti šapće na uho.
-Pojedi to, evo ti i malkice salate. Nemoj da ti padne na pamet da preturaš po frižideru kad dođemo kući.
Gotovo je. Ustaješ na noge koje kao da nisu tvoje. Pre je o si se. Opet. Stepenice koje idu ukrug zadaju nevjerovatne probleme. Jebene stepenice. Genijalna ideja ti pada na pamet: lift. To govori da te rakija dobro radi. I, eto te u kuhinji. Jedan na jedan sa svim ženskim osobama iz cijele porodice, među njima i ona glavna u kući, ona koja nadgleda kako se slažu tanjiri. Ona sa keceljom. Tetka.
-Čedo tetkino, dođi da te zagrlim jednom. Vidi ga, pa snajka, njemu će stvarno biti teško da izabere ženu. Jel da da se lijepe na njega ko Ohom, jel da?
-Lijepe, ali bolje bi mu bilo da malo se malo zalijepi za knjigu hehe.
-Brani me tetka, satra ova.
-Ej, to ti je majka. Ona nije ni ''Ova'' ni ''Ona''. Nju moraš voljeti i poštovati, jer ti ona želi samo najbolje.
-Znam, znam, nego ovaj klimaks joj izjede nerve pa se s vremena na vrijeme iskali na meni. Jadan ja.
-Hehe, čujete li ga, jadničak moj. Nado, reci da nećeš više to raditi. Reci.
-Šta?
-Nebitno. Nego, sine, dođi ovamo sa tetkom do sobe, da mi pomogneš da posložim escajg.
Prvo, escajg ne stoji u sobi. Ti i svi koji misle da si otišao da ga složiš, znaju da je to tako i tako je to. Naslućuješ šta će se desiti: preslikan scenario kao i svih prethodnih godina.
-Gdje sam bacila torbu jebem li joj, uf.
Danas je četvrtak. Sutra petak. Cvaja, ja i Maja. Amin.
-Aha, evo je.
Gdje bi mogao da je odvedem? Možda na slane palačinke u Palas. Bravo. BRA-VO!
-Nego, šta je sa tim fakultetom? Daj ne zajebavaj se, pametan si, ne radi to sebi.
-Malo sam zapostavio, ali srediću to, evo septembarskog.
-Evo, da ti tetka da podsticaj. Počasti djevojku, plati piće drugarima, kupi sebi hlače. Ne zanima me. Samo budi dobar.
Jebiga, očekivao sam sve ali pedesetica već priča drugu priču. Svirka u pabu, Đenka reče da ne radi sutra. Ubod.
-Tetka, nemoj molim te. Ne tr...
-Pst! Da imaš.
U džepu su. Sve što sada treba da uradiš jeste da ostaneš pribran, da slažeš majku da si dobio cenera i da zahvališ silama svemira jer ti podariše ženu koja će, pored one koja te je nosila u utrobi devet mjeseci, uvijek biti uz tebe.
