Prijava
  1.    

    Nestao ko voda u Crnoj Gori

    Pojava da neko otperja, iščezne, ispari sa lica događaja za tren oka, obično u najgorem mogućem trenutku. Dok trepneš, nestao je negde iza vas kao slab mlaz vode iliti mala grupa kapljica iz tuša u skupom apartmanu na Crnogorskom primorju u večernjim satima.

    1: Druže, ko će da plati ovo? Fajront sam već razglasio, samo ste vi ostali. Vi i vaš povelik račun!
    2: Ma, opusti se, Milan plaća! Ženi se čovek, prvo i jedino momačko veče!!! Volimo te Milanče brate svi!
    1: Ljudi, požurite, zatvaramo! Evo ovako, imali ste tri gajbe Zaječarca, pet flaša makedonskog crnog, tri fruškog bermeta, dvadeset špricera, dvajesdevet kajsija, pet šljivi, jednu baltik votku, Džoni Vokera, dva puta mešano meso, pršuta cela, kajmak, feta sir, šest šopskih i deset kila jagnjetine. Sve ukupno, 75 900! Aj kuća časti za razbijene čaše... Dakle?
    2: Ma šta ti je, sve ćemo da sredimo, zovi Milančeta!
    3: Milanče! Lemi! MILE...! Nema ga ovde, nije tu...
    2: Auuu, nestao Milanče ko voda u Crnoj Gori... Sudino kleta! Koliko para ode... Nemamo da platimo, ja nemam ni cvonjka...
    1: I, šta ćemo sad, majku vam jebem džabalebarošku i pijanu!
    2: Druže konobare, mi ti peremo sudove celu nedelju, staće u te pare sve to, videćeš...