Nusproizvod roditelja zaokupljenih poslom.
Dok su roditelji na poslu, u najvećem broju slučajeva, vaspitno-odgojne lekcije dobija od babe i dede, koji su kvalifikovani da ga formiraju u razmaženka.
Umorni roditelji nemaju ni vremena ni dovoljno velik živčani prečnik da pričaju s njim. Umjesto da mu čitaju bajke, pustit će ga da sam gleda tv i tako psovkama bogati rječnik. Za to vrijeme mama će relax masažerom masirati umorna stopala, a tata će listati dnevnu štampu. Neće ga naučiti da složi igračke i odjeću, ruke da pere prije i poslije jela, da nije u redu odvaljivati vrata ormara, pertle će mu vezati do 7 razreda, a komšinici kojoj su došli u goste, umjesto da je pozdravi, popiškit će se u saksiju i otkinuti pelcer. Čokoladu koju mu ona ili bilo ko drugi pokloni, neće cijeniti, već će zagristi komadić a ostatak baciti na čupavi tepih i gacati nogama. Svaku igračku koju dobije, neće biti naučen da voli, već da se poigra s njom toliko koliko dugo traje jedna epizoda Duška Dugouška (kojeg inače ne gleda), a onda će, ovisno o kojoj igrački je riječ, pootkidati uši, odvaliti očkiće, polomiti krila. Zato što uvijek može novu dobiti! Da bi dijete bilo sretno, roditelji su tu da ispunjavaju želje. Njegov hir za njih je zapovijest!
Ako je poželio ptičije mlijeko, tata kreće u lov na pticu sa vimenom! Inače, slijedi kombinacija plača, vriske, cike, devastiranja pokućstva, šutiranja tate u cjevanicu i izjavama da ga roditelji ne vole, da bi volio da ga nisu ni rodili, da će pobjeći od kuće i slično.
Teret je roditeljima, teret društvu. Prvi ga vole i ništa ne mijenjaju u njegovom ponašanju, drugi ga ne podnose zbog ponašanja. Ipak, prvi se ljute na druge zbog toga, iako vrlo dobro poznaju karakteristike svog remek djela.
