Prijava
  1.    

    Nezaboravak

    Nije vam taj ništa posebno. Nije ne znam kako bogat i raskošan kao ruže, ili ma ukusne plodove kao i sve voćkice te podfamilije, nema tako intenzivan miris kao limun trava ili, još bolje perunika noću, ali je tu. Deli zemlju sa njima... Malen u odnosu na njih, možda i neprimetan, ali ipak tu negde. Ima ono nešto, što bi neko rekao. Ima onu veselo plavu boju koja može da se uklopi čak i pored nevena, a mali, simetrični cvetovi od pet latica su nekako... Nezaboravni... Negde ti ostanu u glavi i ti ne znaš šta ćeš sa njima. Ne misliš na njih, ali odjednom se setiš... I nasmeješ se. Takvi su ti nezaboravci. Ima ih svuda, po celoj livadi. Samo treba pronaći jednog između gomile đurđevaka, aromatičnih nana, perunika i hibridizovanih jagorčevina koji odvraćaju svojom nametljivošću nekog tako malog kao što je nezaboravak. Zašto je čovek odabrao nešto tako nenametljivo da ne zaboravi? Pa... možda i on sam po prirodi nije toliko nametljiv i raskošan kao što voli da se prikazuje.

    -A, evo ga ponovo ovaj...
    -Koji je taj, poznaješ ga?
    -Jok, nisam nikad reč progovila sa njim, ali sam ga videla jednom kako se penj'o na drvo da vrati ptića u gnezdo, još je i jadnik pao posle, pa mi ostao tako negde u mozgu, nemam pojma zašto.