Situacija u kojoj se vrlo često nalaze neodlučni ljudi. Jednostavno ne mogu da se uguraju ni u jedan "tabor", ili ne mogu da jasno odrede svoj stav u vezi sa nekim pitanjem. Nije to uvijek odraz gluposti i neinformisanosti, već, naprotiv može da bude i odraz visoke inteligencije i posjedovanja viška informacija. Visoka inteligencija donekle ugušuje sirove strasti i nagone (naravno, samo donekle, jer da ugušuje potpuno ne bi bilo inteligentnih monstruma kao što je npr. Hitler), pa onda inteligentan čovjek umjesto da svim srcem i strastveno prihvati određeni stav (npr. za ili protiv abortusa, eutanazije, smrtne kazne, legalizacije marihuane itd.) on ima neki srednji stav jer je sve i previše analizarao i donekle se izgubio u toj analizi (fenomen: što više proučavam nešto, to manje znam). Isto tako, takvi ljudi nisu vatreni fanovi, ali ni vatreni mrzitelji skoro ničega - navijaju za neki klub, ali ne uništavaju predmete koji im se nađu pri ruci ako njihov klub gubi, vole određeni žanr u muzici, ali poštuju i ostale, čak i one koje većina mrzi. Zašto? Zato što njihov analitički um, može skoro svaku pojavu da odbrani i da sagleda sa povoljne strane, isto kao i sa nepovoljne. Ovakav stav u životu ima svoje prednosti i mane. Prednosti su što mogu sa određene "visine" da posmatraju svađe i prepirke onih koji se međusobno "gušaju" u raznim diskusijama, zatim što se manje nerviraju zbog mnogih stvari, što ih malo toga može iznenaditi itd. Nažalost, mane preovladavaju: takvi ljudi iako su inteligentni to ostalima ne pokazuju, pa mnogi misle da su oni ustvari glupi, jer "ni o čemu nemaju stav", takođe, život im je pomalo bljutav i neslan, jer sve velike stvari dolaze samo od strasti. Imaju problema i u društvu, jer nisu ni u kojem "klanu", pa stoga ih nijedna grupacija ne prihvata kao "svoje". Da bi prevazišli takvo stanje, neki od njih svjesno odluče da zastupaju određene stavove i da se uključe u određene "tabore" da bi se tako definisali. Pošto tu nedostaje iskrenosti, zastupanje stava postaje stvar ega, a ne srca, a pošto je ego jebena stvar, oni da bi ga odbranili u stanju su da još vatrenije brane svoj "stav" sa kojim su se naknadno identifikovali, iako to uopšte nije iskreno. Međutim, njihova neodlučnost i nedostatak stava kad tad dođu do izražaja, na primer u nekom odsudnom životnom trenutku kada moraju doneti neku odluku. Pošto nemaju intuicije i sve analiziraju, često donesu pogrešnu odluku. Samo ja takve ljude ni za šta ne krivim, jer je to prosto njihova priroda, oni i sami ponekad zavide glupljima od sebe koji mnogo lakše formiraju stavove.
Možda je dobar primjer ovakvog ponašanja činjenica da ljudi što su obrazovaniji i inteligentniji to rjeđe izlaze na izbore. Skužili su da su "svi lopovi" i da njihov glas tu ništa posebno ne mijenja, pa tako postaju apolitični. I umjesto da inteligencija najviše "talasa" oni postaju neka vrsta "tihe inteligencije".
