Prijava
  1.    

    Ni zime nisu više kao sto su nekad bile...

    Obično se izgovara posle onog : Kao što naši stari kažu. . .

    Mi, deca s’ kraja 20. veka, za pravu zimu znamo samo iz priča naših roditelja, baka, deka i sličnih ..

    Obično zamišljamo kao livadu, onu planinsku , malo nakošenu, prekrivenu po-metra dobokim snegom, punu dece koja se, sva zacrvenela i od zime i od sreće i uzbuđenja, neka grudvaju, neka prave Sneska Belica, a neka spustaju niz nju. . . Nešto slično Hajdi (čitaj : a I to je snimano pre 50 godina). . . Toga vise u Srbiji I nema, ima samo na visokim planinama (citaj : a I tamo imaju problema s tim), kako kod nas tako I u svetu. . .

    Razgovor dve bake :

    Bakuta 1 : Eeeee Miladinka, vidiš ti more kakve su ove ziiiiime danas. . . Mi kad smo bili mali, legneš uveče da spavaš nigde snega, sutra ustaneš odma upadneš u sneg, mo'š se udaviš, Sunce ti žarko ...
    Bakuta 2 : Jes' 'vala Dariiiinka, sve tačno sto s' rekla... A sećaš li se možda, onda, ima jedno šezdesetak godina, kad je onomad zatrpalo ceeeelo selo sneg, sam' krovovi vire, ovi naši kukaju, Bog da im dušu prosti, a mi na dupe, pa sa krova, ihahaj do pola njive dođemo...
    Bakuta 1 : A jes' 'vala Miladinka, kak'a su to bila vremena...
    Ja : E, a jel možete vi malo u sebi da pričate, a ... ? (šmrc)