Radnja praćena zavijajućim sirenama, lekarima sa mengelovskim kezom i neskladno popunjenim medicinskim sestrama sa belzebuškom iskrom u očima, koje u naručju nose uredno ispeglane košulje sa zakopčavanjem na leđima.
Pravac Laza Lazarević, ili ustanovu sličnog tipa na reinkarnaciju bromazepamima i električnim šokovima, toplu kupku i vezivanje za krevet braon opasačima, tik pored maloletne Josipe Lisac, ošišanog Roma u tripu da je skinhed, matorog zajebanta koji loži ostale da je Žan - Pol Belmondo i prosečnog Srbina koji veruje u bolju budućnost.
-E, jebeš ovo smaranje, hajd' se napušimo, skinemo se goli, kupamo u Dunavu, i onda odemo na prozor Milici Milši da joj skandiramo, znam gde živi?! A? A?
-Dečko, evo stižu, odnose te.
.................................................
-Ljubio bih vaše bujne grudi.
-I, i šta još gospodine Markiz de Sad?
-Mazio bih vam kukove.
-Mmmm.
-Rukama vam silazio niz butine.
-Vlažim, o vlažim.
-Usnama vam šašoljio ušnu školjku i zadizao svih šest podsuknja.
-Ohhh!
-Onda bih vas vezao za radijator, pustio Sinana, i jahao vas kao mazgu dok ne spoznate toplinu mojeg falusa umazanog ajvarom.
-Juh, pa vi niste normalni, sad će da vas odnesu!