Prijava
  1.    

    Omladinski put do škole basom

    Uvertira:
    Nakon čekanja basa jedno 10 minuta, nakon što ti je prvi pobegao ispred nosa, ulaziš u autobus išutiran od strane baba koje su se usrale da im minut neće biti dovoljan da siđu i ispičkaran od strane deda koji ti dobacuju nešto tipa "Jebem ti mater bezobraznu, pomeri se malo", ili "Prvo se izlazi, ne poštuješ starije, gde si to naučio?" Onda osetiš opojan miris svežeg ljudskog smrada. Prosto da se zapitaš kako ljudi uspeju da se usmrde u 7 ujutru, i ironično pogledaš u reklamu za novi dezodorans. Taman opaziš slobodno mesto da se opustiš kad kao munja prođe pored tebe neka baba, za koju bi mogao da se zakuneš da je malo pre bila savijena do poda, a ako ti budeš brži sreća traje dok ne čuješ ono poznato "ajde sine, i ja sam u tvojim godinama ustajala". Dok ne dođeš do mesta gde ćeš stajati do željene stanice dobiješ jedno dvadesetak udaraca, uz jedno izvinjenje i jedno 19 teranja u pizdu materinu, jer si ti kriv naravno što si se našao na putu.
    Sam put:
    Zabio si sluške u uši, gledaš kroz prozor koji je malopre neka baba zatvorila jer će je ubiti promaja, dok ti nečija miška smrdi iznad glave. Neko te mune, i shvatiš da ti se baba obraća već par sekundi. Vadiš sluške kad ona krene da te ispituje koji si razred (da ti jedno par godina manje), a onda krene predavanje kako ne smeš da stavljaš te aparate u uši, jer ćeš ogluveti. Sine, to nije zdravo! A iz daljine dopire glas ludaka koji priča sam sa sobom, pošto ga niko drugi ne sluša, o Peri, omladini, Miloševiću, Titu, e kakva su to vremena bila, verovatno do II svetskog rata stigne nakon tvog izlaska. I tako dok ti baba i dalje melje o svojim vremenima, a mob uzalud svira, približava se kraj tvom uzbudljivom putovanju. Sledi pičkaranje od strane deda koji ulaze, jer se prvo ulazi, ne poštuješ starije, gde su te to naučili? I još poneki lakat u rebro...
    Prijatno putovanje, želi vam Vaš GSP!