Prijava
  1.    

    On je dosadan da je ne bih morala

    Što je mene nervirao onaj ćale iz Petra Pana. Onaj što onako dođe nervozan, pa tera decu u krevet i što je hteo Vendi da da novu sobu. Mnogo me nervirao kao klinku. Mnogo. A uvek sam se pitala, kako bre ona njegova žena, i onako fina i dobra može njega tako dosadnog da trpi, ne, ne trpi nego voli. Kako bre to? On je stalno bio na gomili poslovnih večera, a ona mu nameštala kravatu i zalizivala kosu i cipele da se dodvori onim tamo bankarima. Kod njih su uvek klijenti bili prvi, a činovnici srednje klase kao on poslednji na spisku, u nivou liste momaka zainteresovanih za Mariju Šerifović. E, a onda sam skontala da je i on na kraju filma ipak mogao da vidi brod od oblaka kojim plovi Petar Pan. I onda sam isto skontala da je isto tako radio po ceo dan kako bi ušao u višu srednju klasu da bi njegova deca mogla da imaju psa za dadilju i da se igraju pirata, mesto da spajaju lančiće ili turpijaju kopita po dvanaest sati tamo u nekoj fabrici ili štali. Nije on bio zaboravio taj brod nikad, samo ga je zamenio nekim silnim papirima i računima da njegova deca i žena ne bi morali. Elem, izgleda da dosadni ljudi nisu dosadni, samo su hrabri, i žrtvovali su mnogo da drugi ne bi morali. A neki su i samo smor, ali ako imaju jako zabavne i lude žene i decu, onda verovatno nisu uvek smor. Sad i ja serem, i možda mnogo sporo kapiram, pošto sam Petra Pana gledala sto puta, a taj ćale mi do sada bio najomraženiji lik. Ali eto, to je to.

    -Ajde, beži tamo, nemoj sad da mi ideš tamo kod papagaja da ga gledaš pa da mi se rasplačeš, crk'o je, sutra ćemo ga sahraniti.
    _________________________________________________________________
    -Dušo, vidi brod od oblaka!
    -Video sam i ja jednom ovakav brod. Nekada davno, kada sam bio mali.