Roditelji su je s ponosom poslali u metropolu na studije. Upisala je svijetsku književnost i za vrijeme svojih studija sanjala o životu u Parizu, Londonu, Rimu, Moskvi i drugim za nju magičnim gradovima.
Gradske mangupe nikad nije voljela jer je znala da ju oni ne mogu odvesti tamo gdje želi.
Poslije završenih studija vratila se u svoje selo. Zgrožena seoskim barabama dane provodi u samoći maštajući o glamuroznijoj budućnosti.
Jednog dana joj mati ulijeće u sobu prekidajući ju u maženju djevojčice na Betovenovu Mjesečevu sonatu: ''Vad ruku iz gaća i dolaz' na verandu, imamo goste!''
Gosti su izgledali kao da su upravo sišli sa scene Granda. Roditelji su joj sa ponosom predstavili svoje nove komšije, gasterbajtere iz Beča i njihovog sina Milivoja. Pogledala je Milivojevu rumenu retardiranu facu sa savršeno počupanim obrvama: ''Iz Beča kažete?'', ''Da, da. Iz ViJene ili ti BUeča.''
U glavi su joj zapjevali Bečki dječaci, došlo joj je da zapleše valcer i već se vidjela kako po mondenskim Bečkim restoranima jede Bečke šnicle. Nasmijala se, diskretno otkopčala dva dugmeta na košulji suptilno pokazujući bujne dojke
i krenula u pohod osvajanja Milivojevog srca.
- Jao slušaj kakvu sam poruku dobila od Milivoja: MALA UPRAVO SAM POJO DORČAK PA SAM POŠO NA POSO. UBER JE VRUĆO DANAS, AL NE SMETA MI JER SAM MLOGO ZALJUBIT PA MI SVE FINO. VOLEM TE MALA, I NEMOG DOČKAT DA TE DOVEDEM OĐE KOD SEBE U VIJENU.
- Pa ono, fina je poruka, al' malo ti je nepismen taj tvoj Milivoje.
- Ma nije to problem, opismen' ću ja njega, nego šta da radim sa tim imenom Milivoje? Ih, Miki, Mišel... nešto ću već smisliti.
