Svako malo, neki dobar, ali u svjetskim okvirima manje-više nepoznat izvođač porijeklom iz arapskih zemlja, Afrike, ili Azije izbaci neku stvar koja neočekivano postane svjetski megahit. Ti autori obično žive u nekoj od zapadnih zemalja u trenutku plasiranja hita i u svojim pjesmama kombinuju zapadne i orijentalne elemente. To su obično pjesme pune egzotičnog ritma, bogate melodije, tjeraju na ples i time osvoje čitav svijet. Nažalost ti izvođači obično ostanu na jednom ili dva hita, od kojih se samo jedan obično pamti.
Ogromna popularnost tih pjesama samo pokazuje koliko je svjetska pubklika žedna nečeg novog, nečeg drugačijeg i egzotičnog, a ne non-stop jedan te isti, pomalo sterilni anglo-saksonski melos. Kad kažem sterilan ne mislim loš. Anglosaksonski muzičari su među najkvalitetnijima na svijetu, ali većini njihovih pjesama fali "ono nešto" - vjerovatno je to zbog činjenice da je čitava pop i rok kultura zapravo krenula kao kontra zvaničnoj kulturi, te je stoga većim dijelom (naravno, ne potpuno)odbacila tradiciju.
U ovu grupu bi se mogle uvrstiti i neke latinoameričke pjesme, iako ne pripadaju Orijentu u bukvalnom smislu, ali se primjete mnoge podudarnosti u efektu jednih i drugih na svjetsku publiku i kulturu.
Punjabi MC - Mundian To Bach Ke (u narodu poznata kao "Baci heroin" :))
Arash - Boro Boro
Tarkan - Simarikitd.
Iako nijedna od naših pjesama nije doživjela status svjetskog megahita, kao najpopularnije na Zapadu su se pokazale:
Kalašnjikov, Unza unza time, i sl.
Iako su mnoge od ovih pjesama pomalo kičaste, ipak žestoko prodrmaju svijet, i u svakom slučaju doprinose razvoju muzike jer navikavaju zapadnjačku publiku i na neke druge ritmove.
