Prijava
  1.    

    Otkrivati život

    Prošlo je dve i po decenije uzornog života. Jedine slobodne trenutke između škole, tenisa, časova baleta, klavira i francuskog, koristila je za čitanje Dostojevskog. Tako su mama i tata hteli, a i njoj je bilo lepo da živi u svom aristokratskom životu sa roze satenskim baletankicama i šljokičastim klizaljkama. Sve po planu, programu i ambiciji oca vojnog lica i majke Svetlane Bojković. Uljuljkana u svet roze leptirića, njeno je bilo samo da uči i bude slatka mala uzorna pametnica, a zauzvrat bi sve dobijala na tacni.

    Završila je farmaciju i muzičku akademiju. Njen život obećava i brojne mogućnosti su pred njom. Ipak, uvidela je da joj nedostaje "to nešto". Ona nikada nije upoznala tog zlog čiku koji ti na žurci sipa drogu u piće, nikada nije iskočila noću kroz prozor da se cmače sa Pajom Lopovom, nije bežala sa časova, nije krila cigare u oluku... nije, nije i mnogo toga nije! Osetila je tu prazninu. Rešila je da je popuni iako su njeni vršnjaci već sve to prerasli, davno, davno. Mora i ona da preleži te dečije bolesti. Jeste da je krajnje glupo propušiti u tim godinama, valjati se u separeu u rođenoj povraćki, đipati u kavezu sa deset godina mlađim devojčicama... Uzalud, tečna četiri jezika koje govori i tri instrumenta koja svira ne mogu da nadoknade njen žal za adolescentskim uzbuđenjima koje nije proživela.

    -Brate, ko je ona dronfulja u ćošku što se poliva pivom i zašto liže onoj maloj sise? Malo pre je razbila sebi flašu o glavu kad je krenulo "Tebi moja mazo"... a posmatram je, samo kalemi cigaru jednu o drugu! Koji ološ, ne verujem!

    -E moj ti, ćale joj tek pre neki dan odvezao lanac! Inače, ona je bila đak generacije i u osnovnoj i u srednjoj, a faks je otkinula! Od kako je podigla diplomu, ne da se smiriti!

    (Svaka sličnost sa stvarnim osobama i situacijama je namerna)